Jedna od zabluda o jogi svakako je i mišljenje da je njezino idealiziranje dobrote i ljubavi apsolutno neprimjenjivo u uvjetima okrutna suvremena biznisa. Za primjer, usporedimo samo misao gurua Mahaprabuda kako „svako ljudsko biće zaslužuje razumijevanje i poštovanje" sa stavom poslovnoga gurua Jacka Welcha da „nesposobne treba bez mnogo sentimentalnosti eliminirati iz kompanije".
Da istina ipak može biti drukčija pokazuje primjer japanske tvrtke „Fuji incorporated" u kojoj se svi zaposlenici bave jogom. Direktor Ichiro Kazama argumentira:
„Moji su djelatnici prije svega savršeno fizički zdravi, pa gotovo i nema bolovanja, radna je energija nevjerojatna, stres je nepoznata kategorija, međuljudski su odnosi savršeni, a opće ozračje izvanredno. Radni dan počinje i završava meditacijom, a tu je još 60 minuta joge, vegetarijanski objed te obveznih 30 minuta šetnje parkom. Ostatak radnog vremena čini 9-10 čistih radnih sati."
Dodajmo tome da su jogijskoj filozofiji svojstveni skromnost, mali prohtjevi, sklonost samokontroli, žrtvovanje za druge, ali i spremnost na danonoćan rad ako je neki važan cilj posrijedi. Uostalom, mnogi su veliki jogiji (Sarasvati, Maheshvarananda, Prabhupada) svojom zadivljujućom radnom energijom i iznimnim poslovnim postignućima odavna već srušili iluziju o jogiju kao besposlenu otkvačenjaku koji po cijeli dan odvojen od svijeta stoji na glavi ili kontemplira o samoprosvjetljenju.
Jasno je, dakle, da bi ponešto od svega toga i te kako moglo biti primjenjivo i u našoj hrvatskoj svakidašnjici. Jedan jogi u nekom od nadzornih odbora mnogo bi toga možda promijenio...
Današnja vježba idealna je za „poslovnjake"; poboljšava moć koncentracije, cirkulacije i sve funkcije mozga, uklanja bolove u leđima i nakupljeni stres. Iz mirnoga stojećeg položaja ruke se uz udisaj najprije podignu naprijed do visine ramena, malo se zadrži dah, a zatim se uz izdisaj dođe do položaja kao na slici. Uz novi udisaj slijedi dizanje u stojeći položaj s rukama ispred tijela, pa uz miran izdisaj povratak u početni stav.
