Hrvatska obiluje mitovima i legendama, a jedna od najpopularnijih je ona o Mili Gojsalić, nastala u vrijeme osmanske invazije. Uskočimo u vremeplov i vratimo se u 16. stoljeće. Život je izgledao puno drugačije, a moćno Otomansko Carstvo osvajalo je zemlje diljem ovog dijela Europe. Pljačkaški Turci već su neko vrijeme bacali oko na Poljičku Republiku, a bili su na pragu da je zauzmu kad je Mila Gojsalić sve promijenila svojom zadivljujućom ljepotom, piše Total Croatia.
Poljička republika bila je mala republika smještena između Splita i Omiša. Protezala se natrag u Dalmatinsku zagoru kroz koju je vijugala uvijek važna rijeka Cetina. Zemlja u vlasništvu bivše republike bila je zaštićena planinama od vremenskih nepogoda i izuzetno plodna. Ovo je područje bilo savršeno za uzgoj svih vrsta usjeva, a sasvim je prirodno da je ime dobilo po poljima koja su prevladava.
VEZANI ČLANCI:
Osmanski osvajači su se naravno željeli dokopati svakog teritorija koji su mogli, ali za njih je postojao poseban mamac kada su u pitanju takve zemlje, pa je tako Poljička Republika, u kojoj je živjela kobna Mila Gojsalić, bila žarko željena meta za zarobljavanje i okupaciju.
Ahmed-paša, tadašnji osmanski vođa, pripremio je svoju vojsku i usavršio svoje planove za invaziju i zauzimanje autonomne Poljičke Republike. Međutim, nije se pripremio za susret s Milom Gojsalić, zapanjujućom mještankom koja je bez muke okretala poglede kamo god bi stigla. Shvativši što se sprema Poljičkoj republici od strane paše i njegove moćne vojske, Mila skova plan.
Preuzela je na sebe da uđe u logor osvajača i suoči se s Ahmed-pašom. Bio je očaran njenim izgledom te je odlučio odgoditi planirani napad na Poljičku republiku u zamjenu za noć provedenu s Milom. Mila Gojsalić je stisnula zube i izdržala noć s pašom, a nakon što je on zaspao, došlo je vrijeme da se iskrade i osveti imperijalističkoj turskoj sili.
VEZANI ČLANCI:
Mila je tiho napustila pašine odaje i brzo se uputila u područje u kojem su snage pohranile sav svoj barut u pripremi za početak napada. Zapalila je vatru i barut te se dogodila ogromna eksplozija. Ova eksplozija je odnijela živote mnogih osmanskih vojnika, kao i život samog prevarenog Ahmed-paše.
Turski vojnici koji su nakon eksplozije ostali živi tada su bili u potpunom rasulu. Njihova zbunjenost dala je jasnu prednost hrvatskim snagama, koje su sada bile svjesne osmanlijskih planova da napadnu Poljičku Republiku. Hrvati su pokrenuli vlastiti napad punog opsega, poslavši ono što je ostalo od osmanskih snaga u brda podvijenih repova.
Zaputite li se danas u surove planine iznad grada Omiša, naići ćete na kip Mile Ivana Meštrovića, koji i danas bdije nad svojim gradom i mještanima. Mnogi vjeruju da nesebična i hrabra Mila, ovjekovječena u obliku kipa, Omišanima i dalje donosi sreću, zaštitu i blagostanje.
Pedaliraju od Zagreba do Berlina kako bi vatrene podržali s tribina:
Ne čuva ona Omišljane, već Omišane. Omiš i Omišalj dva su različita grada.