Nakon što je glavni urednik Glasa Koncila problematizirao stanje u
društvu ocjenjujući da je društvena ljevica, ako izuzmemo stranački
život, praktično jedina organizirana politička sila u zemlji te je time
kao dominantna primarno odgovorna za ukupno stanje u društvu, Miklenić
je napadnut metodom u kojoj su se poštivali svi uzusi neostaljinizma.
Nigdje nije prenesen njegov tekst, nitko u napadima nije tražio od
njega izjavu da se prije egzekucije izreče barem posljednja želja,
citiraju se teze kojih u tekstu uopće nema, poruke koje tekst nosi
banaliziraju se do trivijalnosti, da bi Inoslav Bešker otišao do kraja
stavom da zahvaljuje Bogu što nije vjernik crkve u kojoj je kolega
Miklenić svećenik. Sve je dakle tu, može se krenuti prema Golom otoku
makar bi bilo elegantnije da se Miklenić sam objesi na radijator u
ćeliji. Što, nema radijatora? Napisat ćemo da su bila dva, ne bi bilo
prvi put.
Miklenić analizira situaciju i zaključuje da živimo u društvu u kojemu
gledano mimo stranačkog života imamo na sceni uglavnom lijeve ideje te
je većina događaja u zemlji plod obračuna, polemika, svađa unutar
ljevice i na ljevici. Organizirane desnice, naime, nema! Doista, kada
se svade Nacional i Globus, zar se ne svađaju dva lika na ljevici? Kad
si Vanja Sutlić i Šprajc prijete sudom, zar se ne svađaju dva
pripadnika ljevice?
Kad pratimo sukobe u HHO-u, zar se tamo bore lijevi i desni? Miklenić
hoće reći da je većina medija, većina društvenih institucija, poput
ključnih društvenih fakulteta, posve u rukama ljevice, i tu ništa ne
mijenja na činjenici da je na vlasti HDZ kao desni centar.
Konstatiravši da ljevica medijski i društveno gdje god ima potpunu
kontrolu često razara univerzalne vrijednosti, on pita “zašto lije
krokodilske suze kad se očituju plodovi tog razaranja”, misleći na
nasilje što se valja Zagrebom?
Prevedeno: kako su medijski posredovane zvijezde često problematični
likovi blizu krim-miljea, kad u medijskoj stvarnosti panegirike
dobivaju posve suprotne vrednote od onih koje traži kršćanski put i kad
patološke vrijednosti postanu mjera stvarnosti, čemu čuđenje kada ti
likovi započnu obračun usred Zagreba? Tko ideološki promovira taj
svjetonazor? Imamo li i jedan relevantan desni medij da bismo ga mogli
prozvati: TV, dnevne ili tiražne tjedne novine? Tko producira kadrove s
tzv. društvenih fakulteta kao što su političke znanosti, filozofija ili
pravo, koji svake godine u sustav ubace desetke novih kadrova? Ljevica
ili desnica? Kada dođe na vlast HDZ, metar kojim se mjere njegove
pogreške dvostruko je duži od metra kojim se mjerio Račan.
Tko, dakle, vlada društvom, čak i bez obzira na sastav u Banskim
dvorima? Miklenić je zbog svojih teza napadnut iz starih ruskih kaćuša!
No, bojim se da je blizu istine. Jer, uz nabrojene relacije, u
Hrvatskoj su u raznim aferama padali brojni tajkuni, u pravilu oni
desne provenijencije od Kutle i Novalića do Gucića. Ako lopovština nema
ideologije, kako to da ni jedan “lijevi” nije u zatvoru? Osim toga,
pokažite hrvatskog nacionalista koji je robijao za domovinu da se u
pretvorbi obogatio. Bivših komunističkih direktora lakše biste se
sjetili, zar ne?
Tko je onda “opljačkao” zemlju, lijevi ili desni? Nisu li odavde u Haag
otišli primarno generali opet desne političke opcije? Ako je bilo
zločina, nećete mi reći da su za njih redovito krivi samo “desni”
generali. Kad je Račan čistio medije 2000., ni jedan lijevi novinar
nije dobio otkaz! Crkvi je jasno da je ljevica “okupirala” Hrvatsku
iznutra.
Zato Kaptol kreće s katoličkim školama, zato osniva sveučilište, zato
se spremaju za katolički TV. Da baš ne mogu svakog studenta ideološki
oblikovati sveučilišni lideri poput Pusićeve ili Šibera, da Šprajc,
Latin i Stanković ne budu jedini izbor frustriranome Hrvatu što sjeda
pred televizor.
VRIJEME APSURDA
Lijevo, lijevo i ljevije
