Ona je njegov izvor mladosti, a on njoj najbolji tata na svijetu. Evo kako izgleda kada Mirna i Massimo Savić uloge kćeri i tate ostave po strani pa studentica druge godine novinarstva i buduća novinarka na terenu vodi razgovor s poznatim glazbenikom.
MIRNA: Nedavno je kao radijski singl predstavljena pjesma “Dijete u meni”. Ona ti je bila favorit u fazi nastanka albuma “Dodirni me slučajno”, a tek tri godine poslije postala je singl. Kako to?
MASSIMO: Nažalost, kvaliteta pjesme nikada nije bila glavni faktor koji determinira prednost pri odabiru singlova. Takav scenarij ostvaruje se jedino kada na albumu postoji samo jedna pjesma koja u sebi nosi kvalitetu i komercijalni potencijal. No, ako na albumu postoje pjesme koje su bliže narodu, one uvijek imaju prednost. Odabir se kod nas, u diskografskoj kući Aquarius, vrši na razini cijele firme. “Dijete u meni” odlična je stvar, ali slušajući je zadnjih dana, ocijenio sam kako je ipak mogla biti nešto brža. To joj ipak ne bi trebala biti prepreka da ostvari puni potencijal.
MIRNA: U ranim osamdesetima objavljen je “Sjaj u tami” i krenulo je uspješno razdoblje za Dorian Gray, a imao si tek dvadesetak godina. Je li razlog tog uspjeha više vezan uz eru stvaralaštva nego uz potencijal same glazbe?
MASSIMO: Kada su se ‘80-e počele spominjati kao period koji je kod nas bio zenit stvaralaštva, primijetio sam da se istodobno spominju i u cijelom svijetu, a danas su postale i brend. Rekao bih da je naš uspjeh definitivno dio generalnog procvata umjetnosti u to doba. Svi smo tada bili iznimno inspirirani. Kad se sjetim pjesama koje sam pisao sa 19 godina, sada mi se kao iskusnom starijem čovjeku sve to čini nevjerojatno, ali dogodilo se. Ne bih rekao da se danas radi o krizi stvaralaštva, već je zaista jako teško naći nove umjetničke forme jer je puno toga već rečeno.
MIRNA: U pripremama si za današnji koncert u Zadru, a 18. svibnja rezerviran je za koncert u Rijeci. S obzirom na to da u zadnje vrijeme puniš mahom velike dvorane, znači li to da polako izbacuješ klupsku scenu iz repertoara?
MASSIMO: Nikako se ne želim oprostiti od klupske scene. Kolege me već godinama nagovaraju da napravim seriju koncerata po velikim dvoranama, a meni se čini kako je to pokazivanje mišića u određenom razdoblju karijere. Sudjelujem u skoro svakom segmentu stvaranja tih koncerata i uživam u dizajniranju bine, ali stres je golem. Smatram da ljudi na koncertima ipak žele vidjeti moje ekspresije, vene kako se napinju dok pjevam, da mogu, ako žele, gledati i u plombe. Ipak ne valja olako procjenjivati. Na primjer, odbio sam otići poslušati Leonarda Cohena u Areni Zagreb jer sam zamišljao njegov koncert u prostoru poput HNK. Poslije sam ga pogledao na DVD-u i bilo mi je žao što nisam to doživio. Svaki prostor ima kvalitete.
MIRNA: Pretrpanost obvezama tvoja je kolotečina. Koliko se uz posao imaš vremena posvetiti drugim oblicima umjetnosti?
MASSIMO: Uvijek imam vremena za sve oblike umjetnosti. Ima odličnih mladih bendova poput Rolling Humesa koje sam spojio sa svojom diskografskom kućom. SANE su također talentirani, a vidjet ćemo hoće li s vremenom kapitalizirati talent. Priznajem, fokus na moj rad oduzima mi puno vremena, ali umjetnici jedni druge moraju pratiti kako bi i sami napredovali.
MIRNA: Na lanjskom koncertu Petera Gabriela u Beogradu dogodila se posebna umjetnička konekcija između tebe i Gabrielova gitarista Davida Rhodesa. Na pomolu je i moguća suradnja. Imponira li ti rad s glazbenicima svjetskog kalibra?
MASSIMO: David i ja smo u kontaktu, mogu reći dosta prisnom i nadam se da će imati vremena doći na snimanje jer mi je javio kako jedno veliko ime glazbene scene priprema novi album nakon dugo vremena i želi surađivati s njim. Volio bih surađivati s njime, ne zbog pojma suradnje s velikim svjetskim glazbenikom već kako bi krenula suradnja u gitarističkom smislu jer imamo vrlo sličan stil.
MIRNA: Zadarska i riječka publika imat će priliku vidjeti nešto sasvim novo. Možeš li odati neke detalje o tom instrumentu?
MASSIMO: Firma Prolight osmislila je lasersku harfu. Pomoću rukavica blokiram protok određenih laserskih zraka i tako se, uz posredovanje klavijature, proizvode tonovi. Dakle, ja stvarno sviram na svjetlosti! Čarobno je vidjeti ovaj izum na djelu.
MIRNA: U mojoj budućoj profesiji ne cvjetaju ruže, sudim po nedavno objavljenom podatku da je u posljednjih pet godina otpušteno 2000 novinara. To isto razdoblje tebi je donijelo renesansu. Čini se da u krizi ljudima treba '‘kruha i igara'’. Smatraš li da uspješni glazbenici uživaju protekciju od neuspjeha zbog same prirode ljudi?
MASSIMO: Volio bih da uživam takvu protekciju, ali nažalost to nije tako. Svi živimo na istom planetu gdje ljudi funkcioniraju na određeni način i ja nisam iznimka. Istina je kako je moja karijera posljednjih godina krenula uzlaznim tokom, ali održavanje tog toka jednako je stresan i riskantan posao kao i svaki drugi.
