SUBOTA 6. 3.
“Dosadnim” nacionalnim velikanima suprotstavlja se englesko smeće
Evo jednog odgojnog novinskog naslova: “Mrzimo Nazora, Šenou i Ivanu Brlić Mažuranić”. To navodno kažu djeca zagrebačkih osnovnih škola, kojima je propisana lektira nerazumljiva, teška i dosadna. Pa metodičari, psiholozi, književnici, nastavnici i djeca govore o tome što i u kojim razredima izabrati za lektiru. A matematika, fizika, kemija, prirodopis... – to je učenicima jako zabavno!?
Valjda svi znamo da većina učenika i studenata većinu predmeta i u osnovnoj i u srednjoj školi i na fakultetima doživljava kao prisilu. Kao prisilu svoj posao doživljava i golema većina zaposlenih, život nam i nije ništa drugo nego smjenjivanje obveza bez kojih ne bismo mogli opstati i slobodnog izbora onoga što volimo. Uostalom, plod mukotrpna rada najčešće je sreća, zadovoljstvo i užitak. Možda je najljepši i najbožanskiji život divljaka bez gradova, civilizacije, institucija i škola, koji žive od onoga što mogu naći u prirodi.
Ali mi tako ne živimo. Stoga je naslov u kojem se mrzi nacionalne pisce isti kakav bi bio i naslov: “Mrzimo zakone i radit ćemo što nas je volja”. Uostalom, ima učenika kojima je lektira najdraža obveza. Najgore je što je i u ovom slučaju došao do izražaja mentalitet kolonije, pa se “dosadnoj” nacionalnoj književnosti suprotstavlja englesko smeće zvano Harry Potter!
NEDJELJA 7.3.
Koalicijski partneri ne haju za grafite o “kriminalnim mrežama” Jakovčića
Nedavno je obilježena 20. obljetnica Jakovčićeva vođenja IDS-a, na čelu kojeg će biti još četiri godine. Ni tu priliku Jakovčić nije propustio da se zauzme za autonomiju Istre, što sam prokomentirao kao zauzimanje ne za boljitak stanovništva, nego za autonomno županovo čuvanje svoje mreže interesa u regiji koju je privatizirao.
Čitam danas povelik tekst o grafitima i slikama kojima se po zidovima pulskih zgrada anonimna skupina bori protiv Jakovčićeve samovolje, a u intervjuu što su ga dali jednom listu autori na sličan način govore o Jakovčićevoj “autonomiji”, ali mnogo oštrije: “Ivan Jakovčić je političar koji već 20 godina vlada Istrom i u tom je razdoblju ispleo čitavu kriminalnu mrežu koja osigurava njegov stabilan položaj.
Borba protiv kriminalne mreže i njega osobno, kao simbola te mreže, zahtijeva angažman svih sredstava, pa tako i grafita.” Izvan Istre baš se i ne zna puno o ovakvoj istarskoj oporbi Jakovčiću, a političari se pobrinu da jedno drugo lice istarskog župana dođe do izražaja na državnoj razini. Kao “neprikosnoveni” vladar regije općenacionalnim strankama kao što su SDP i HNS nije zanimljiv Jakovčić iz grafita, nego – kao koalicijski partner. A to što je u regiji “ispleo čitavu kriminalnu mrežu”!? Takvo iskustvo dobro dođe!
PONEDJELJAK 8.3.
Esdepeovci su valjda a priori nevini,
a hadezeovci “očigledno” krivi
Možda su nevini optuženi dužnosnici iz SDP-a Picula, Mršić i Obersnel. Ali možda je nevin i Rončević iz HDZ-a. U oba slučaja i MUP i Državno odvjetništvo bili su pod paljbom SDP-a. Godinama su iz te stranke prozivane represivne službe jer nema kaznene prijave i optužnice protiv “očigleno” krivog Rončevića. A kad je riječ o esdepeovcima – kaznene su prijave političke jer su oni “očigledno” nevini.
I uvijek je tako, unatrag dvadeset ili šezdeset godina. Račan i Linić nevini su u slučajevima i “Lenca”, i Riječke banke, i Excelsiora. Nisu krivi ni za čistke u medijima i državnim institucijama 2000. godine, ni za davanje nadležnosti Haagu za Bljesak i Oluju, za golem vanjski dug i nezaposlenost... Račan nije oružje Teritorijalne obrane predao zločinačkoj JNA.
SDP-ovi zastupnici nisu izišli iz Sabora kad se glasovalo o neovisnosti Hrvatske. Partizanski i komunistički zločini nisu isto što i ustaški. Titova diktatura u kojoj su cijelo vrijeme zatvori-mučilišta bili krcati političkim neistomišljenicima ili su neistomišljenici i u zemlji i u inozemstvu bili na meti Udbinih likvidatora – bila je blagostanje. Koju anđeosku oporbu imamo! Spremnu na zla i na to da bude nevina i kad je kriva i kad je nevina i spremna na progon političkih protivnika kad su i krivi i nevini!
UTORAK 9.3.
Budućnost za deset godina je grad manje! Sretan Dan žena – bez djece!
Naš brižljivi predsjednik Josipović pred predstavnicama 40-ak ženskih udruga koje je jučer primio za Dan žena, reče kako je dobio stotinjak pisama protiv zakona o umjetnoj oplodnji i kako taj zakon treba mijenjati. Pozvao se na načelo – nitko nema pravo drugome uskratiti roditeljstvo.
Hoćemo li, kad bude riječi o zakonskim odredbama o pobačaju, pročitati kako je Josipović nekoj skupini žena rekao: “Nitko nema pravo ljudskom biću uskratiti život!”? Zacijelo nećemo, prije bismo mogli čuti – svaka žena ima pravo raspolagati svojim tijelom kako hoće. Kako li bi se ustrajnosti hrvatskih ljevičara u potpunoj liberalizaciji medicinski potpomognute oplodnje mogli narugati Buchanan i drugi autori koji smrt Zapada pripisuju upravo ljevičarima!
Koji već više od pola stoljeća (kontracepcijom, abortusima, razbijanjem tradicionalne obitelji, liberalizmom, komoditetom u životu i u muško-ženskim vezama...) promiču i nameću najrazličitije načine ubijanja demografske budućnosti kršćanskoga pučanstva na planetu koje će u dogledno vrijeme – nestati! I Hrvatska tome pridonosi – do kraja dvaju mogućih Josipovićevih mandata u Hrvatskoj će se populacija smanjiti onoliko koliko stanovništva danas ima Osijek! Svakih deset godina jedan veliki grad manje! Sretan Dan žena – bez djece!
SRIJEDA 10.3.
Autori filmova za pravdu i nemoćne i sami u elitama koje proizvode sva zla
Dodjela Oscara odjekivat će cijeli tjedan. Filmovi i ne postoje ni za što drugo nego da odjekuju te redateljima, glumcima i drugima donesu gomile novca. Socijalnim, ratnim i inim temama te ganutljivim opredjeljivanjem za pravdu i nemoćne poigrat će se vašim osjećajima, ali će autori i glumci ostati u društvenim elitama koje proizvode sva zla ovoga svijeta. Profit zarađen na srcima i dušama gledatelja!
Ne samo da tvorci filmova nisu spremni podijeliti sudbinu sa svojim likovima nego, dapače, pripadaju sustavu okrutnosti koji je za te sudbine kriv. Nema veće ljudske pokvarenosti i perverznosti od one u filmskim miljeima kojima su pokvarenost i perverznost glavne teme!
Tako film oponaša politiku i njezino licemjerje, a i priznanja političarima sve su više nalik na priznanja filmašima. Nobelova nagrada za mir Baracku Obami, američkom predsjedniku koji je tek bio počeo mandat i koji vodi dva rata, navlas je ista Oscarima. Lice i naličje svijeta su se izjednačili. Načelo dobra propisuju oni koji promiču i nagrađuju zlo. U ogledalu pred kojim je đavao zrcali se anđeo. Istina nije više takmac laži, nego njezin rob.
ČETVRTAK 11. 3.
Čačić žali za krahom konzorcija u Crnoj Gori jer bi i on sudjelovao
Evo komentara nekih naslova i izjava. U Davisovu kupu hrvatski tenisači idući meč imaju sa srbijanskim, vjerojatno u Splitu. Naslov je jedne najave toga susreta – “Srbi se boje splitske arene”. Ne trebate se bojati, samo dođite s reketima, a ne s tenkovima. Čačić kaže: “Država je trebala stati iza konzorcija koji je trebao graditi autocestu u Crnoj Gori.”
Zašto? Pa zato što bi i Čačićeve tvrtke obilno sudjelovale u tom poslu. “Za promidžbu turizma čak 130 milijuna kuna.” Od toga će predsjednik Hrvatske turističke zajednice Bulić koji milijunčić odvojiti za svoju suprugu – pobjednicu na natječaju za turistički slogan. “Braniteljima mirovine niže i do 15 posto.” Navodno se tih 15 posto odnosi na područja oslobođena mirnom reintegracijom, u kojoj oni nisu sudjelovali. “Hebrang po Josipoviću, Josipović po Hebrangu!”
Očekuje se da će predsjednik s Pantovčaka prema Hebrangu ipak biti blaži nego njegov prethodnik s Dedinja! “Tvornicu vodimo sami i bolje nam je bez direktora!” Eto recepta – učinimo to i s državom! “U Uredu predsjednika ne vide ništa sporno u prostačkom izražavanju Drage Pilsela ”Idioti, kurvini sinovi i kopilad!” Na kraju naslov koji niste dočekali – “Otkriveni akteri ‘obavještajnog podzemlja’ koji su htjeli oblatiti Josipovića”. Nestali u ponoru izmišljotina.
PETAK 12.3.
Matoša smjestio u Drugi svjetski rat!
To je Hrvatska! U HTV-ovu kvizu “Najslabija karika” ostalo je pet natjecatelja. Jednoga treba izbaciti, čak trojica na pločama ispisuju ime Eduarda, arhitekta iz Poreča koji je, kao i većina, imao jedan netočan odgovor, a do tada je bio najbolji. Kao da su jedva dočekali kakvu-takvu izliku da se oslobode najuspješnijega, a među onima koji su ga se riješili bio je i natjecatelj koji je odgovorio da je s Nazorom u partizane otišao Matoš! Na kraju, zacijelo i zato što je ispao Eduard, osvajaju rekordno malu svotu, malo više od šest tisuća kuna.
Neće znalca, koji bi im skupio najviše novca, ali bi vjerojatno u finalu pobijedio svakoga od njih četvorice. Neznanje se i nesposobnost ne daju, hoće naprijed, hoće prvo mjesto, pa makar i preko leša znanja i sposobnosti. Na kraju se nitko ne osvrće na one koji su otpali niti na razloge zbog kojih im se to dogodilo, važan je pobjednik kako god je prljavo igrao i s kojim god je drugim prljavcem bio u uroti protiv najboljega takmaca. Ostali su nam još samo nagoni, instinktivno uklanjanje drugoga iz zone opstanka, mrak egoizma u kojem se ne vidi ni bližnji ni njegove potrebe ni njegovo postojanje. Dokle se tako može stići? Do pogibeljna stanja zajednice koju će rastočiti same male duše pa više neće prepoznavati nijedan veliki cilj.
Nikad docekat subotu da procitam tjednu inventuru, no, eto, strpljen. spasen. Bravo majstore!!!!