Krležijanski govoreći, u najmanju je ruku “nespojivo s boljim
običajima” da predsjednik države sugerira narodu kakvog da nasljednika
izabere. No, Mesić godinu i pol prije izbora drži višekratna predavanja
na tu temu, pa je nedavno u Večernjem listu izložio svoje viđenje
budućeg predsjednika. Sadržajno, poruka je jasna: i poslije Mesića –
Mesić! Za početak traži da se nasljednik “zna suprotstaviti svakom
pokušaju nametanja silom bilo kojeg modela društvenog uređenja bilo
kome”. Nije teško prepoznati, to je rani Mesić, jedini europski
državnik koji drži TV predavanje Americi uoči napada na Irak, a kako
tvrde upućeni, Račan je potom rezignirano ustvrdio da su nakon toga
naši dobri odnosi s Amerikom bili uništeni.
Možda je i to bila Jakićeva kemijska olovka, no puna farsa došla je
godinama poslije kad je Rusija napala Gruziju. Tad nismo čuli uznesitu
načelnost vezanu uz “suprotstavljanje svakog pokušaja nametanja silom
bilo kojeg modela”, nego smo, dapače, čuli Mesićeve kritike upućene
Jandrokovićevoj diplomaciji koja je osudila agresiju Rusije na Gruziju.
U nastavku Mesić ističe da je jedan od “primarnih zadataka budućeg
predsjednika da nastavi građenje mostova suradnje u regiji i
normaliziranje i izgrađivanje odnosa između svih zemalja regije”. Mi,
dakle, moramo izgrađivati odnose između svih zemalja regije.
Dakle, “između svih zemalja regije”! Glede ulaska Hrvatske u Uniju
Mesić tvrdi da će tu “naš interes biti potpuno zadovoljen tek kad sve
zemlje regije nađu svoje mjesto u Uniji”. Ne kad mi uđemo, nego kad svi
uđu u Uniju! Ako predsjednik drži da hrvatski vanjsko-politički
interesi neće biti zadovoljeni našim ulaskom u NATO i EU, nego će bit
posve zadovoljeni tek “kad sve zemlje regije uđu u Uniju”, onda je teza
– može Europa, ali ne bez Jugoslavije. Europa i NATO da, ali samo ako
je tamo cijela Juga. Posebno je zanimljiv zahtjev Mesića za “najtvrđim
stajalištem budućeg predsjednika”. Tu od nasljednika traži da na tezi
da zemlja “počiva na temeljima antifašizma neće praviti nikakve
kompromise”.
Tu je druga crta na kojoj Mesić dijeli naciju, ne zato što imamo
antifašističku i profašističku opciju, već zato što Hrvatska počiva na
temeljima Domovinskog rata. Da, ova država i po ustavnoj preambuli
počiva i na komunističkom antifašizmu, kao što počiva i na zasadama
Banovine, no da prevedem: ovu državu nisu stvorili Titovi partizani,
već ratnici Domovinskog rata. Gotovina je stvarao Hrvatsku državu, ne i
Fumić. Fumić je stvarao jugoslavensku federaciju. Mesić nijednom
riječju od nasljednika ne traži ono što naciju vidljivo muči:
utvrđivanje komunističkih zločina, na što ga poziva i sama Europa. O
komunističkom dobu kaže: ”Tražim i jasno stajalište prema razdoblju u
kojem je Hrvatska bila dio jugoslavenske federacije pod vlašću stranke
koja se nazivala komunističkom”.
Dakle, ta stranka nije provodila tipičan komunistički teror, ona nije
bila originalni izdanak ruske komunističke škole koja uključuje Goli
otok, Bleiburg, ukidanje višestranačja i tržišnih gospodarskih odnosa.
Ne, to je svjetska premijera novog slogana: ”Stranke koja se nazivala
komunističkom”. Da nije možda u biti bila socijaldemokratska?! Da forma
nekad čini sadržaj, potvrđuju i Mesićeve riječi kad traži da i, nakon
što uđemo u euroatlanske integracije, zastupamo naša stajališta “ne
svijajući kičmu”. “Očekujem od budućeg predsjednika da ustraje na
takvom kursu.” Kursu!!! “Kurs” u doba
iPhonea! “Kurs” i 21. stoljeće!
Da to nije Lončar posudio Jakiću svoju kemijsku? Možda, ali oni su tu
back vokali. Ovo je bio Mesić.
I što je možda najnevjerojatnije u Mesićevu crtanju profila novog
predsjednika: od nasljednika ne traži stav o Domovinskom ratu, nijedne
riječi o tome kako se odnositi prema Haagu, ništa o tome gdje je mjesto
Tuđmanu, nijedne riječi o Hrvatima u BiH. Ali će vanjskopolitički
interes Hrvatske po njemu biti zadovoljen tek kad “sve zemlje regije
nađu svoje mjesto u Uniji”!
VRIJEME APSURDA
Mesićev kurs u doba iPhonea
