Pomalo nalik na život u BiH, trojica su ratnih lidera, Franjo Tuđman, Alija Izetbegović i Slobodan Milošević, trotjedne pregovore započete 1. studenoga 1995. godine u Daytonu počeli u posve prijateljskom tonu, ali ubrzo je izgledalo da će se vratiti ratu.
Tako je američki pregovarač general Donald Kerick izvještavao Bijelu kuću, na početku o tome kako su svi međusobno prisni, atmosfera pozitivna, čak i vesela, uživaju u druženju, kao da strašnog rata nema, ali 11. dana pregovora došlo je do toga da “što se više gledaju, sve više izgleda kao da su spremni da ostave sve i vrate se ratu.
Kad su već novinari očekivali da će biti objavljeno da su pregovori propali, dogovor je ipak postignut i na djelu je i danas, nakon 18 godina, kad se 21. studenoga u Republici Srpskoj slavi kao praznik, a u Federaciji je radni dan. Priča o Daytonu može se tako sastaviti iz nedavno objavljenih dokumenata CIA-e”, piše beogradski Blic.
General Kerick za Miloševića kaže Slobo, za Izetbegovića Izi. Trojica su se pregovarača družila i uvečer, priređujući jedni za druge večere, pa je tako Milošević za svoju večeru izabrao morske delicije, od škampa do jastoga, koji su avionom dopremljeni iz Mainea u daytonsku zrakoplovnu bazu. Što je zabrinjavalo Miloševića, pokretača svih balkanskih ratova?
– Za razliku od Amerike, čiji je prestiž doveden u pitanje, meni je u pitanju glava i život – rekao je, očito daleko više zabrinut za svoju sudbinu nego za sudbinu svih onih ljudi koji su u njegovim ratovima izgubili sve.
Koliku je povijesnu sreću imala Hrvatska što joj je Tuđman bio na čelu sve te godine. Strašno je i pomisliti kako bi ova zemlja izgledala, i bi li je uopće bilo, da joj se u to vrijeme na čelu našao ijedan od dvojice Tuđmanovih nasljednika. Zato me je baš briga što je Tuđman večerao. Ako je to toliko bitno, objavite što je Josipović večerao i jeo i pio kad se u zadnje dvije godine susretao s četničkim vojvodom Nikolićem koji je palio i terorizirao po Hrvatskoj za vrijeme rata.