Možda o tome ne razmišljamo često, ali niz faktora oko nas utječe na slabljenje ili gubitak sluha. Primjerice, duža izloženost buci, preglasno slušanje glazbe, različite ozljede, bakterijske infekcije, nakupljanje ceruma u ušima, bolesti srca ili moždani udar. Valja spomenuti i nasljedni faktor, prirodni proces starenja, ali i negativni efekt različitih lijekova. Prvi znak uzbune obično je slabija čujnost pri telefoniranju, pojačavanje zvuka televizora ili radija, teško praćenje razgovora više osoba, posebno na bučnim mjestima, poput restorana ili kafića, čak i slabo razumijevanje ukućana. Slabljenje sluha, osim u nekim specifičnim situacijama, ide postupno ali, pokazuju to iskustva, izaziva neugodan psihološki efekt. Osoba koja slabije čuje često izbjegava socijalne kontakte i osjeća se nelagodno u društvu. Nekoliko konkretnih savjeta može pomoći. Primjerice, osoba sa slabijim sluhom bolje će razumjeti ako osobu s kojom razgovara gleda u oči, ako sugovornik govori razumljivo, a poželjno je gledati mimiku i geste sugovornika. Slabijeg sluha ne trebamo se sramiti, ali valja si što prije pomoći. Često je dovoljan običan pregled uha otoskopom da se ustanovi uzrok nagluhosti i odredi prikladno liječenje. Vrsta nagluhosti može se jednostavno odrediti pomoću zvučne vilice.
– Sluh je jedan od najvažnijih osjeta koji ima veliko značenje u ljudskoj komunikaciji. Stručno ga definiramo kao sposobnost percepcije zvuka, a njegov gubitak dovodi do slabljenja tzv. viših razina slušnog puta, kao što su slušanje (svjesno praćenje poruke), razabirljivost (sposobnost prepoznavanja govora) i razumljivost (razumijevanje govorne poruke). Gubitak sluha može biti prirođen ili nastaje kasnije u životu, nakon što se razvio slušni put i funkcija govora (postlingvalni gubitak sluha) – kaže dr. sc. Krsto Dawidowsky, specijalist otorinolaringolog, subspecijalist audiolog pri KBC-u Zagreb, pročelnik Kliničke jedinice za audiologiju i član Upravnog odbora udruge DoSluh za dobar sluh tel. (01 4833 111). Uz to dr. Dawidowsky napominje kako gubitak sluha može biti djelomičan ili potpun, pa govorimo o različitim stupnjevima nagluhosti ili gluhoći. Osnovne pretrage i audiometrija mogu se obaviti u većini ustanova koje imaju potrebnu opremu i educirane djelatnike, konkretno u većini bolnica i otorinolaringoloških ordinacija. Dakako, složenija dijagnostika i liječenje gubitka sluha obavlja se u ustanovama koje imaju audiološke odjele. Na Klinci za bolesti uha, nosa i grla na Rebru, primjerice, moguće je na jednom mjestu obaviti kompletnu dijagnostiku, liječenje, ali i rehabilitaciju svih vrsta oštećenja sluha. U Hrvatskoj postoji dovoljan broj stručnjaka educiranih za dijagnostiku i liječenje oštećenja sluha. Nažalost, gubitak sluha najčešće nastaje postupno, pa ljudi potraže liječničku pomoć u trenutku kad im je komunikacija znatno otežana, često i nemoguća. To samo ukazuje na to da postoji veliki dio populacije koja ima oštećenje sluha koje je zanemareno, a postoji i jako slaba informiranost bolesnika o mogućnostima liječenja. Zato je potreban pojačan rad na edukaciji populacije i podizanju svijesti o tome da je gubitak sluha stanje koje je potrebno liječiti.
