Vesna Babić iz Kalinovice kod Zagreba bila je prije desetak godina učiteljica na Iloviku, jednom od tri veća ali slabo naseljena otoka malološinjskoga arhipelaga. I danas je okružena djecom - udomiteljica je i u svojoj kući skrbi o sedmero mališana od dvije do pet godina, a nastojat će udomiti još troje djece, koliko joj dopušta zakon.
Prva je došla Ines, zatim sestre Marija, Martina i Božica, pa brat i sestre Zvonko, Martina i Katarina, a kako su njihovi biološki roditelji prije godinu dana dobili i Ivana, vjerojatno će i on uskoro iz doma u Nazorovoj stići u Kalinovicu.
Da se u glavi Vesne Babić nije rodila zanimljiva ideja, sazrela još u vrijeme njezinih učiteljskih dana na Iloviku, bila bi to samo još jedna u nizu udomiteljskih obitelji koje djeci zamjenjuju ljubav izgubljenu negdje u tko zna kakvoj mori njihove biološke obitelji.
- Želim se preseliti na Unije, gdje život pomalo staje kao i na Iloviku. Tako bih već sada sa svojim mališanima sto posto povećala broj djece na tome otoku, a ako ih u obitelj dođe još troje, što upravo sređujem, desetero djece bila bi prava blagodat za barem jedan od pustih otoka. Zahvaljujući Krčkoj biskupiji i dobroti biskupa, msgr. Valtera Župana, svakoga ljeta ljetujemo u župnoj kući na Unijama i već smo se pomalo srodili s mještanima, koji mi često priskoče u pomoć. Unije su poseban otok - imaju zrakoplovnu vezu s Malim Lošinjem, što je i te kako važno kada skrbite o ovoliko male djece - kaže V. Babić.
Njezina ideja zapinje na novcu. Da bi se preselila na Unije, mora imati kuću, za koju u proračunu njezine obitelji, naravno, nema novca. Već prije godinu dana obratila se gradskoj upravi Maloga Lošinja tražeći pomoć, ali dobila je odgovor da Grad nema u vlasništvu odgovarajuću zgradu, a u proračunu nije planiran novac za takve namjene. Obraćala se i Caritasu Krčke biskupije, koji joj pomaže donacijama hrane i odjeće dok s djecom ljetuje na Unijama, ali novac kojim bi znatnije potpomogli kupnju kuće ipak nemaju. Međutim, V. Babić nije dopustila da joj nada umre, što se pokazalo dobrim.
- Svojedobno je časopis Narod objavio reportažu o nama i već tada nas je, s automobilom punim raznih potrepština, posjetila Đurđa Kober, koja godinama živi u Njemačkoj. Sada je učinila novi, po mnogima nezamisliv korak - odlučila je sudjelovati sa 50.000 eura u kupnji jedne, za moju veliku obitelj prikladne, kuće. Ukupna cijena je gotovo dvostruka, a kako moja nada nikada ne umire, vjerujem da ima dobrih ljudi koji će mi donacijom pomoći prikupiti novac, tj. svotu koja mi kada uložim i ono čime moja obitelj raspolaže nedostaje. Naravno, Đ. Kober će u skladu s uloženim novcem imati pravo suvlasništva kuće.
Nevenka Koščić
