Za otkrivanje otisaka prstiju osoba za koje se sumnja da su počinile
provalu ili neko drugo kazneno djelo u Hrvatskoj treba čekati mjesec
dana! Ponekad i više jer je centar za otkrivanje otisaka smješten u
Zagrebu pa treba biti strpljiv dok na red ne dođu Zadar, Split i drugi
gradovi. Tako kažu u policiji! U zemlji koja se može posramiti zbog
broja kaznenih djela, provala i otuđivanja imovine, na što posljednjih
dana upozorava i Crkva, policijska su pomagala očito i dalje luksuz.
Stoga razmišljam o tome da hrvatskim iseljenicima u svijetu predložim
da na humanitarnim večerama i zabavama sljedećih mjeseci prikupljamo
donacije za kupnju aparata za otkrivanje otisaka koje ostavljaju oni
koji iz tuđih kuća odnose ono što im ne pripada! Kao što se sredinom
devedesetih u Australiji među iseljenicima organizirala akcija
dvosmislenog naziva "Svaki Hrvat jedna ovca" u kojoj su naši ljudi
donirali dolare za kupnju ovaca kojima su se nadobudno željela
preplaviti ratom opustošena seoska gospodarstva.
No, niti su ovce mogle preživjeti u drugim klimatskim uvjetima niti su
Hrvati pleli džempere od njihove merino vune, pa sada moramo paziti da
aparati koje ćemo darovati policijskim postajama ne budu pokvareni ili
prilagođeni, na primjer, američkim, a ne hrvatskim lopovskim prstićima.
I svakako ta policijska pomagala treba uručiti uoči izbora u studenome!
A da ima potrebe za boljom opremljenošću policije, potvrđuju i
različiti "Maestrali", "Tenori" "Kimovi" i kako se sve ne nazivaju
korupcijske i privatizacijske afere u Hrvatskoj koje se ne stišavaju ni
u blaženo vrijeme ljetnih praznika.
Ako bi se pobrojile sve nepravilnosti u poslovanju, u privatizaciji,
krađe, provale i kamatarenja te se usporedile s brojem stanovnika,
došli bismo do zabrinjavajućih podataka. Lako bismo mogli zaslužiti
epitet lopovske zemlje, a s takvom se karakteristikom ne može brzo u
EU! Najgora od svih jest spoznaja da Hrvati kradu jedni drugima.
Dakle, nema više opravdanja da to rade jugoslavenski direktori ili
komunistički glavešine ili pak neka neodgojena djeca poznatih gradskih
propalica. Danas mi sami potkradamo svoje tvrtke, prodajemo ih za sitne
provizije ispod stola, djeca poznatih roditelja provaljuju u kuće
susjeda ne bi li pronašla novac za narkomanski šut ! Koliko smo
uspješni "džepari", pokazalo se tijekom privatizacija od početka
devedesetih, ali taj trend, unatoč političkim obećanjima, ne prestaje.
Za iseljenika koji ljetuje u Hrvatskoj naše i američke novine prema
naslovima i temama na trenutak izgledaju jednake.
Prometne nesreće, klimatske promjene, gospodarski kriminal, šverc
oružjem za Irak... No, dovoljno je samo minutu pomnije čitati kako bi
se zaključilo da američki članci završavaju rečenicama koje vrve
ostavkama, dugogodišnjim zatvorskim kaznama, političkim smjenama.
U Hrvatskoj sve istrage traju predugo, razvlače se sve dok ih javnost
ne zaboravi ili ne padnu u "zastaru", a predizborno vrijeme mnoge i
prebriše. Kad u Americi politički problemi ili afere preliju čašu i kad
ankete pokažu da određeni predsjednikov savjetnik ili ministar nije
omiljen u javnosti, tada on ili oni odlaze milom ili silom. Dakle, ili
odjednom shvate da imaju neodgodive obiteljske obveze, kao što je svoje
povlačenje nazvao najmoćniji Bushov savjetnik Karl Rove, ili poput
bivšeg ministra obrane Rumsfelda odjednom spoznaju da su "stari" za
odgovorne dužnosti.
Ako je američki predsjednik prihvatio činjenicu da mu najvjerniji i
najbolji politički strateg mora otići iz Bijele kuće jer će u
suprotnom, među ostalim, i zbog njega izgubiti izbore, onda bi se
otvoreno trebalo zapitati dokad će naš premijer Sanader zadržavati ili
pak trpjeti sve one iz svoje blizine koji kreiraju afere i motiviraju
splitskog nadbiskupa Barišića da na Veliku Gospu propovijed posveti
korupciji i organiziranom kriminalu. I zbog tih dugoprstića nužno je da
iseljeništvo donira kriminalistička pomagala kako bi takve otkrila
policija ako već ne može politika.Bivši ministar obrane otišao je nakon
što mu je pala popularnost u javnosti
PISMA IZ ISELJENIŠTVA
