Tko se veseli tuđoj nesreći, prije ili poslije će tugovati nad vlastitom. Tko tuđu nesreću stavlja na velika zvona, oglušit će od zvonjave o svojoj sramoti. Tko drugome napakosti, udavit će se u pakosti.
Nisu to riječi nadobudnog seoskog župnika, nego je to banalno zapažanje marnog gledatelja predstava na hrvatskoj javnoj sceni. Zapažanje jest banalno, ali je promatrana igra svojim akterima ne samo originalna, nego i vrlo bolna.
Nesreća ih je lupila po tintari nakon što su sami razbili mnoge glave. Da li da ih žalimo ili da likujemo nad zlim usudom koji ih je snašao? Prvo nisu zaslužili, a drugo ne smijemo učiniti sebi, jer bismo bili kao oni. Nesreća koja ih je zadesila dovoljna im je kazna.
Prvi nesretnik vlasnik je šarenog, utjecajnog, bezobzirnog tjednika. U mladosti je bio skroman fotograf, a vremenom se obogatio i osilio. Nije bio nesposoban, imao je čak i nekog šarma, ali je živio od eksploatacije, ali i proizvodnje (tuđe) nesreće. Nesmiljeno je mljeo ljudske sudbine i od njih za svoje čitatelje, i patrone s Pantovčaka, proizvodio ćevapčiće kakvi su se tražili.
Nesreća je za njega bila samo kurentna roba, sve dok mu neki dan nije zakucala na vrata vlastitog doma. Policija, gospođa B.a.b.a (s kojom je ležerno čavrljao u tv-emisijama) i razni zluradi čuvari javnog reda optužili su ga za teško obiteljsko nasilje. Izgleda da uopće nije kriv, supruga mu je bolesna, ali, eto, dogodilo mu se upravo ono što se prije u režiji njegovih novina događalo mnogima drugima. Dok su stradavali drugi, cvao je, sad kad su ga bacili među one koje je sam unesrećio, sad vene i plače.
Nesretnik s Gornjeg grada, nekad uspješni novinar, a onda egzaltirani političar, volio je pozu Ilije Gromovnika. Udarao je lijevo i desno, nikad se ne pitajući kako je onima koje je dohvatio njegov tobože pravednički malj. Raspalio bi i mirno otišao na gablec. Dok i sam nije nastrugao i, eno ga sad, jadnika, kako kusa nesreću i opravdava se da nije samo on harčio državni novac po dubrovačkim hotelima, nego da su to radili i drugi. Postao je što i oni koje je nekad žigosao. Baš nesreća.
Nesreća je sustigla i goropadni dvojac iz navodno satiričkog lista iz Splita, koji je u unesrećivanju čestitih ljudi bio prvak Hrvatske. Dok su im novine propadale, a zaposlenici tavorili bez plaće, oni su kupovali skupe nekretnine. Slučajno ih je otkrila mamica koja im je prodala golem stan, a sin joj je bio njihov zaposlenik. Sinu nisu mogli isplatiti ni njegovu tanku zaradu, a mamici su donijeli vreću novca.
Već su i sami bili povjerovali da su pravednici, a onda se sve stropoštalo: na sceni ostadoše samo moralne ruševine. Baš peh. Nesreća je brend na kojem se izvrsno zarađuje, ali i lako i gubi, npr. vlastita sreća.
