Teška je bila maksimirska noć, šokantna, prepuna razočaranja i gorčine nakon još jednog razbijenog Dinamova sna. Ligu prvaka opet ćemo gledati kroz prizmu naših nogometaša koji igraju u velikim klubovima, a hrvatski će se navijač u najboljem slučaju morati zadovoljiti mrvicama s europskog stola i utješnom Europskom ligom. No, kad se prebole ovi bolni trenuci, shvatit će se da život ide dalje, da od plakanja za propuštenim nema nikakve koristi i da se treba okrenuti prema onome što dolazi...
Pouke za sazrijevanje
Iz poraza protiv Aalborga trener Zoran Mamić morao bi izvući pouke koje bi mu trebale ubrzati trenersko sazrijevanje. Nije upitno da ima trenerski gen, ali je očito da je neiskusan i da mora još mnogo, kao i svi mi, učiti. Ne bi bilo dobro kad bi on sad, zajedno sa svojim pomoćnicima Damirom Krznarom i Igorom Cvitanovićem, otišao s plave klupe. Bio bi to korak unatrag za klub. Jer, novi bi trener iznova morao svladavati sve ono što je mlađi Mamić već svladao. I Dinamo bi opet bio na početku, s velikim izgledima da mu se sljedećeg ljeta opet dogodi neki "Aalborg"!
Uostalom, trener tog Aalborga, Kent Nielsen, već je četvrtu sezonu na klupi danskog kluba, s gotovo istim igračima, i logično je zašto mu je momčad uigrana i djeluje znatno homogenije od Dinamove, koja se opet počela formirati prije mjesec i pol dana... U Dinamovoj se igri, posebno kod ofenzivnih prekida (trenerova se ruka prilikom prekida najbolje može osjetiti!), vidjelo da se na tim treninzima nešto radi. I to je najjači Mamićev adut u beskrajnim pričama treba li ostati ili otići. A jedino što mu se može ozbiljno zamjeriti jest to što nije počeo utakmicu s Markom Pjacom, koji bi donio brzinu i okomicu plavome napadu, što je bilo nužno u onih prvih pola sata, kad su plavi dobro igrali i pokušavali prelomiti utakmicu.
Međutim, Mamić ne smije ponavljati pogreške. Pa tako ne smije ni reći da bi, s ovim iskustvom, "napravio baš sve isto da se s Aalborgom igra sutra"! Da je, naime, sve bilo baš tako dobro, onda Aalborg ne bi prošao dalje, onda bi plavi zabili neki gol. Istina, mnogi kažu "pa Dinamo je igrao dobro, njihov je vratar bio najbolji igrač, a zabili su dva gola iz dva jedina udarca u okvir"!
To je točno. Ali je isto tako točno da Dinamo nije igrao protiv madridskog Reala, nego protiv ozbiljnog i discipliniranog, ali kvalitativno skromnog i limitiranog danskog prvaka, iz kojega ni trener plavih vjerojatno ne bi nijednoga igrača preselio u svoju svlačionicu!
Urušeno dobro ozračje
Dakle, nešto tu nije "štimalo", treba sve dobro analizirati i bez previše emocija povući neke poteze. Već sad, ne čekajući zimsku stanku... Iako su porazi sastavni dio sporta, ovaj protiv Aalborga posebno je bolan zbog naglo urušenih temelja dobroga ozračja koje se napokon počelo javljati oko kluba. Više od 8000 gledatelja bodrilo plave, vidjeli smo, nakon dugo vremena, redove za kupnju ulaznica ispred blagajni i da je Dinamo dohvatio kvalifikacije za Ligu prvaka, na tribinama bi bilo i više gledatelja nego posljednjih sezona! A ovako je sve vraćeno na početak. I to je, zapravo, uz financijski gubitak, najteža posljedica neočekivanog kraha s danskim prvakom. Navijači su željni dobrog nogometa, vratili su se u Maksimir, no tko zna kad će opet doći nakon ovog razočaranja...
>> Treba li smijeniti Zorana Mamića ili mu dati još vremena?
>> TV slika sinoć pokazala: Dinamo je mrtav, a ni Cibona se ne osjeća najbolje
>> Mamiću ne smeta poraz: Čestitam navijačima, nogomet se vratio u Zagreb!