Već godinama mogu se čuti priče kako su Zagrepčani izgubili osjećaj za sport, kako više ne postoji nekadašnja strast za sportskim kolektivima, ali u proteklih mjesec dana sve su to demantirali navijači MNK Dinama. Ono što su stvorili BBB-i na futsal utakmicama teško se može opisati riječima.
Ovo nije priča o Dinamu koji stanuje u Maksimirskoj, ni priča o Zdravku Mamiću, ovo je samo priča o jednoj čistoj, bezuvjetnoj i strastvenoj ljubavi. Onaj tko to nije doživio, tko nije prisustvovao jednom ovakvom spektaklu ne zna o čemu je riječ. Navijanje tijekom svih 40 minuta i emocije koje se osjete u zraku lede krv u žilama, a izrazi na licima razgaljenih navijača govore više od tisuću riječi.
Mogu BBB-i nekome biti simpatični ili ne, ali oni su oduvijek bili najvjerniji navijači, pratili su svoj klub po cijelome svijetu, izdvajali zadnju lipu kako bi bili uz njega. Da se razumijemo, "obični navijači" jednako su važni, bez njih je navijačka scena također nezamisliva, ali BBB-i su oduvijek bili vjetar u leđa svom klubu, 12. igrač koji je tako često presudio utakmicu.
U doba kada Dinamo u HNL-u ne može privući na stadion ni dvije tisuće ljudi, Cibona u najvećim derbijima jedva ispuni pola dvorane, RK PPD Zagreb mora dijeliti ulaznice za utakmicu sezone protiv Kiela, a trener Veselin Vujović izjavi da publika mora biti "nabrijanija", a ne kao da dolazi na izlet, u ovom gradu trenutačno samo Medveščak i MNK Dinamo mogu doživjeti pravu navijačku strast.
Mnogi će sada reći kako su 'boysi' okrenuli leđa svom Dinamu, ali istina je potpuno suprotna. Oni su ovim potezom pokazali ljubav. Kako? Oni iz Maksimira nisu otišli svojevoljno, oni su potjerani! No, svejedno su našli način kako da iskažu svoju ljubav prema klubu, našli su drugu lokaciju na kojoj mogu i smiju pokazati što osjećaju prema Dinamu. Nažalost, na Maksimiru to više nisu mogli. Različiti popisi i neviđena represija onemogućili su ih da prate klub iz Maksimirske 128, a da je to bila želja iz kluba, potvrdili su u policiji. U jednom od inih dopisivanja s PU Zagreb nedavno sam konačno dobio odgovor na pitanje tko sastavlja te popise na ulazima.
"Ako popise sastavlja policija, kako se piše, zbog čega selekciju provodi redarska služba?" upitao sam.
"Popise na ulazima sastavlja organizator športskog natjecanja sukladno odredbama čl. 32 st. 7 Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima poradi čega je redarska služba nadležna za selekciju osoba", bio je odgovor iz PUZ-a, koji je jasno dao do znanja da nije riječ o prokazivanju huligana već o selekciji podobnih i nepodobnih.
A u prilog tezi da nisu svi BBB-i huligani, kako ih se godinama etiketira, govori i činjenica da u prvih nekoliko utakmica nije zabilježen ni jedan incident, da na tribinama ima i djece i starijih, a policije i redarske službe nema u blizini. Stoga je odlazak na takve utakmice pravi spektakl, praznik nogometa, baš kao što i priliči jednom sportskom događaju. Kako se kaže u jednoj reklami – neke se stvari ne mogu kupiti novcem...
>>Dinamo pobijedio Sisciju 6:1 u prepunom Domu sportova
Neograničena ljubav prema klubu za kojeg unazad dva mjeseca nitko od tih vatrenih navijača nije nikad ni čuo. A kad bi gospodin Delač otišao na koje gostovanje jedinog Dinama onda bi čuo da dečki ne navijaju za Dinamo, ne vesele se golovima već se cijeli vrijeme bave Mamićem, sami sobom i vrijeđaju igrače.