"Donna Leon jednostavno paralizira čitatelja uzbudljivom napetošću", napisao je kritičar londonskoga "The Mail on Sunday", a njegov kolega iz "Sonntags Zeitunga" iz Züricha pridružuje se pohvalama: "Donna Leon vrhunski je autor trilera, stoji uz bok Agathi Christie, Dorothy L. Sayers, Patriciji Highsmith i Ruth Rendell; ženama očito leži kriminalistički žanr". Da te ocjene imaju pokriće u Leoninu štivu, od jučer se mogu uvjeriti i mnogi hrvatski čitatelji. U Večernjakovoj je biblioteci izašao njezin prvi krimić "Venecijanski finale", a još će se četiri pojaviti u iduća četiri četvrtka.
Venecija je poprište većine njezinih dosad objavljenih romana u kojima istražitelj Guido Brunetti otkriva tajne kanale kriminala, korupcije, zla i pokvarenosti što struje i kanalima jednog od najljepših gradova svijeta. Za svoj dom Veneciju je Amerikanka D. Leon odabrala prije 25 godina. Tu je, kao profesorica engleskog i vrsna poznavateljica opere, prilično kasno, u svojoj 50, napisala prvi roman. Od tada u ničim pomućenom, ujednačenom ritmu svake godine razveseli svoje poklonike novim romanom: dosad ih je objavila 13, idući izlazi upravo ovaj mjesec pod naslovom "Blood from a Stone". Već se zna da će se dogodine u proljeće pojaviti njezin 15. roman, smješten, najavljuje autorica, na venecijanski otok Murano, gdje će se ponovno iskazati snaga taštine, pohlepe i želje za moći, što dovodi do zločina koji će morati istražiti već legendarni commissario Brunetti.
I premda je postala prava Venecijanka, Donna Leon sve svoje romane piše izvorno na engleskom, oni se ubrzo prevode (dosad na oko 20 jezika), najprije na njemački, jer je u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj osobito popularna (na njemačkom je snimljena i televizijska serija po njezinim romanima, na što je pristala iako sama uopće ne ide u kino niti ima kod kuće televizor!). Međutim, nikad ni jedan njezin roman nije preveden ni objavljen na talijanskom!? O tome nisu odlučili Talijani, kako bi se u prvi mah zaključilo, jer bi mogli biti uvrijeđeni što D. Leon pokazuje i ono mračnije lice Venecije. Odlučila je tako sama autorica uz obrazloženje da nipošto ne želi biti poznato, prepoznatljivo lice u gradu u kojem živi, gdje bi je obožavatelji zaustavljali i pokušavali s njom razgovorati: u Veneciji želi biti samo jedan od anonimnih, mirnih stanovnika, nedirnutih masovnom popularnošću, neometanih u šetnjama jedinstvenim gradom...
