Zemljovid u prilogu knjige "Povijest kršćanstva u BiH" fra Andrije Zirduma prikazuje naše srednjovjekovne crkve. Kao takav dodatno potiče i obvezuje na razmišljanje o našoj slavnoj prošlosti. Poslom u vezi s tim (a zbog sadašnjosti) zaputih se iz Zagreba u Posavinu.
U Grebnicama me ispred nove župne crkve sačeka prijatelj Jure Pranjić i tamošnji župnik. U društvu s Jurom preko Tolise, gdje je za rata bila jedna od naših ratnih bolnica, zaputismo se put Tromošnice. Kako imaju dvije, najprije svratismo u Donju. Župnik nam ispriča "križni put" križnog puta njegove crkve. Taj me nadahnuti iskaz potaknu napisati ovu kolumnu.
U ratu razbojnici sruše crkvu, a brončane postaje križnog puta odvezu nekamo u Srbiju. Nađu nekog ljevača umjetnina i dadnu mu deset postaja s nalogom da ih pretopi. Htjedoše svetinju pretvoriti u brončano tele i prodati. On u strahu prihvati nalog, ali ga ne ispuni. Sutra im u zamjenu za postaje dadne komadinu bronce. Kasnije taj hrabri čovjek postaju po postaju prebaci u Hrvatsku, a sa ciljem da ih se vrati tamo odakle su uzete.
Sada na zidovima nove crkve u D. Tramošnici nedostaju one četiri odnesene postaje. Zamjenjuju ih crteži. Autor križnog puta ne htjede izliti replike nego ih nacrta te tome umjetničkom djelu udahnu dodatnu simboliku. Produžismo u Gornju Tramošnicu, kad i tamo nova crkva - prava ljepotica! A onda u grad Soli. U samom središtu, na mjestu gdje se stara crkva urušila zbog slijeganja terena, franjevci će podići novu! Nakon Tuzle posjetismo Plehan i Foču. Toga se dana u povodu otkrivanja spomenika poginulim braniteljima na svetoj misi okupio velik broj prognanika i povratnika - žrtava "Srpske"!
I tamo nove crkve! S Ivanom Toljom obiđoh i župe Novo Selo, Koraće, Gornja Močila, Brusnicu i Bosanski Brod. Kao i svugdje, i u tim se župama grade nove crkve. Pale se nove vatre ljubavi u životnom okruženju prvih kršćana iz (ne)vremena katakombi. Sve od početka, kao da tamo nikada zvono nije zvonilo. A spomenuti zemljovid župa iz 1463...(!) Vratimo se simbolici križnog puta D. Tramošnice.
Nedostaju mu otete postaje, a Posavini oteti narod. Dok se ne vrati, čekat će ga njegovi župnici koji protivno svakoj poteškoći vjeruju da poslije križnog puta dolazi i posavsko uskrsnuće. Njima iskazujem divljenje i poštovanje, a svi im dugujemo solidarnost i suosjećanje. Ali na tragu narodne: "Više vrijedi lipa pomoći nego tisuću suosjećanja".
