Jednom me mlada znatiželjna Njemica, inače očarana muslimanskom Bosnom,
pitala zašto ja jezik bosansko-hercegovačkih Bošnjaka nazivam
bošnjačkim.
- A kako bih ga trebao nazivati?
- Pa onako kako ga nazivaju sami Bošnjaci, bosanski.
- Dobro, a kako vi Nijemci, na njemačkom jeziku, imenujete taj jezik?
- Bosnisch.
- Eto, vidite, ni vi jezik Bošnjaka na svom njemačkom ne nazivate onako
kako ga oni sami nazivaju na svom bošnjačkom, pa zašto mislite da bismo
ga mi na hrvatskom trebali imenovati onako kako ga imenuju Bošnjaci.
Uostalom, mi ni za vaš materinski njemački ne kažemo Deutsch, kao što
vi kažete, nego njemački, kao što ni vi naš hrvatski na svom njemačkom
ne zovete hrvatski, nego Kroatisch.
Mlada se njemačka slavistica na to kiselo nasmijala, ne znajući što bi
odgovorila, ali sumnjam da sam je baš posve razuvjerio. Ona, naime,
samo ponavlja što je čula u Sarajevu od autoriteta kojima vjeruje više
nego meni. Kako ti autoriteti nisu utjecajni samo u Bosni i
Hercegovini, nego i na mnogim drugim, pa i na ovim našim hrvatskim
stranama, a s posljedicama koje nisu nimalo bezazlene, nužno je opet
reći poneku.
Kažem opet, jer nema tome davno da sam i jednom našem saborskom
zastupniku, po narodnosti Bošnjaku, morao tumačiti da hrvatski
statistički zavod nije pogriješio kad je jezik bosansko-hercegovačkih,
hrvatskih i, uopće, svih Bošnjka nazvao bošnjački.
Dakle, u suvremenom hrvatskom standardnom ili književnom jeziku za
jezik Bošnjaka postoji samo jedan naziv - bošnjački. Pridjev “bosanski”
u tom jeziku znači - ono što se odnosi na Bosnu i Bosance i
upotrebljava se, primjerice, u sintagmama bosanski običaji, bosanske
ceste, bosanska jela, pa i bosanski jezici (a to su: bošnjački,
hrvatski, srpski), dijalekti, govori, žargoni.
Bošnjak je u hrvatskom jeziku pripadnik bošnjačkog naroda (koji ne mora
živjeti u Bosni), a Bosanac stanovnik/građanin Bosne. Ista razlika
postoji između Srbijanca (stanovnik Srbije, ne nužno i Srbin) i Srbina
(pripadnik srpskog naroda, ne nužno i Srbijanac), a postojala je i
između Hrvata (pripadnik hrvatskog naroda) i Hrvaćanina (stanovnik
Hrvatske), ali se u suvremenom jeziku na žalost izgubila.
Prema tome, dragi autoriteti i ostali, Bošnjaci govore bošnjački;
Bosanci mogu govoriti bošnjački, ali i hrvatski, srpski, turski ili,
recimo, hercegovački; Bošnjak je pripadnik bošnjačkog naroda (i ne mora
biti Bosanac), a Bosanac je čovjek u Bosni ili iz Bosne.
Tako je u hrvatskom, a kako je u bošnjačkom, o tome nek’ odlučuju
Bošnjaci!
GOST SURADNIK
