Protekloga smo petka dobili i drugu encikliku Benedikta XVI. Nakon
prve, "Deus caritas est Bog je ljubav", u ovoj je riječ o drugoj,
tzv. ulivenoj kršćanskoj kreposti o nadi, a nosi naziv prema
početnim riječima: "Spe salvi Spašeni u nadi". Premda je tek
treba pažljivije proučiti, prvi, uglavnom urednički, komentari u
naslovima nekih naših tiskovina bili su tendenciozni, što neće biti
predmet ovoga napisa. Enciklika, naime, govori o preozbiljnim temama da
bismo se bavili podvalama.
Polazeći od uvjerenja da je vjera zapravo nada te da ona već sada
ostvaruje svoje učinke, Papa kaže da nada nije projekcija u imaginarnu
budućnost, već je, s vjerom, opredijeljenost za sada. Ipak, nije
ograničena na zemaljsko, nego je usmjerena prema vječnom pa za
kršćanina predstavlja dar koji mu pomože prevladati sadašnjost, osobito
kada je ona teška. Vjera bi bez nade bila mrtva, ne bi imala budućnost.
Kršćani, doduše, ne znaju pojedinosti koje im nosi budućnost, no znaju
sveukupnu budućnost, jer im život ne ide prema praznini, nego prema
pozitivnoj realnosti i zajedništvu s Bogom. "Tamna vrata vremena i
budućnosti otvorena su. Tko ima nadu živi drukčije; darovan mu je novi
život", kaže Papa i kritički se pita je li ta istina vjere za kršćane
performativna ili samo informativna; odnosno mijenja li ona život ili
ostaje samo na razini informacije. Nada, naime, nije individualistička
stvarnost, već ima svoju komunitarnu dimenziju.
Pokušaji da se kršćanska nada strogo individualizira, kao što je,
primjerice, poznati slogan prigodom misija "Spasi dušu svoju!", nije
sretno rješenje i ima svoje određenje u duhu vremena. Preispitujući
takva određenja u kontekstu povijesnih događanja, Papa najprije na
primjeru antičkih filozofija i religija tvrdi kako se upravo na njima,
kao i na mnogim kasnijim ideologijama i sustavima, pokazalo da je
svijet bez Boga svijet bez nade.
Novovjeke pak filozofije, pokreti i prakse pouzdavali su se u snagu
razuma, u znanost i praktično djelovanje, u napredak i slobodu, no
pokazalo se da to nije dalo odgovor na čovjekova bitna pitanja.
Pokazujući razloge krize nade novoga vremena, čemu su pridonijeli i
filozofi i revolucionari, Papa zapravo želi da se kršćani ponovno
zapitaju u čemu je njihova nada i poziva ih da je utemelje u Isusu
Kristu.
Na današnju prvu nedjelju došašća, kada počinje liturgijsko iščekivanje
Kristova rođenja, ali i njegova drugog dolaska, "Spe salvi" kršćane
propituje o razlozima njihove nade, ali i o tome koliko je unose u svoj
svijet i koliko su njezini svjedoci. Upravo onako kako kaže apostol
Pavao: "Krist u vama, nada slave!"
VEČERNJI BREVIJAR
O kršćanskoj nadi
