Danas se slavi Svjetski misijski dan pod motom “Sve crkve za cijeli
svijet”. Crkva si, naime, svake godine u listopadu posvješćuje svoje
osnovno poslanje koje joj je dao Isus kada je rekao: “Pođite, dakle, i
učinite mojim učenicima sve narode...” Ta misija traje do danas. U
međuvremenu je ipak došlo do obrata u poimanju misijskoga djelovanja
Crkve, čemu je osobit prinos dala enciklika Pija XII. “Fidei donum” od
prije 50 godina. U tomu je, naime, razdoblju jenjao oblik
misijskoga rada.
Nove crkvene i društvene prilike izmijenile su i potrebe i modele
misijskoga djelovanja. Poseban zamah toj orijentaciji dao je II.
vatikanski koncil, a Ivan Pavao II. u enciklici “Redemptoris missio”
pozvao je “vrlo mlade crkve” da što prije “stvarno sudjeluju u općem
crkvenom misijskom radu šaljući misionare da po svem svijetu
naviještaju evanđelje, makar trpjele od nestašica klera”. I zaista, u
međuvremenu su mnoge mlade misijske crkve ojačale.
U poruci, pak, za današnju misijsku nedjelju Benedikt XVI. potvrđuje tu
misijsku stvarnost i ponovno poziva crkve drevne kršćanske tradicije da
se “pred nadirućom sekulariziranom kulturom” ne zatvaraju same u sebe,
nego gaje misijsku otvorenost, ali poziva i mlade crkve, posebice one
koje imaju stalan rast duhovnih zvanja, da ih pošalju na druga mjesta,
“pa i u zemlje drevne evangelizacije”.
Misijska je zauzetost, naglašava papa, “prva služba koju Crkva duguje
današnjem čovječanstvu kako bi se kulturne, društvene i etičke promjene
upravilo u pravom smjeru i u njih utkao duh evanđelja”. Štoviše,
ponovno naglašava temeljno kršćansko uvjerenje kako “Crkva tom sveopćem
poslanju ne može izmaknuti; ono je njoj snažna obveza”. I mi smo,
dakle, i misionari i misijsko područje.
VEČERNJI BREVIJAR
Obrat u poimanju misije
