Sabor je završio zasjedanje. Uslijedili su pozdravi zastupnika i dobre želje za ljetnu stanku i rastanak. Prije odlaska iz Zagreba morao sam obaviti još dvije važne stvari.
Želio sam znati koliko sveučilišta i pojedini fakulteti u Hrvatskoj poštuju dogovor u vezi s prijamnim ispitima koji se odnose na naše brucoše iz BiH. I na veliko razočaranje, ustanovio sam da odluku o izravnom upisu onih koji su prešli prag, a dolaze s područja BiH, neki poštuju, a neki - niti čuti. Od fakulteta do fakulteta - svatko postupa za sebe i po "svojim" potrebama i uvjerenjima.
Razumijem sveučilišnu autonomiju, ali što s proizvoljnošću i bahatošću sveučilišne administracije?! Visoka je naobrazba važno pitanje i za njega treba tražiti trajno rješenje - završiti započetu izgradnju Mostarskog (kvalitetnog!) sveučilišta!
O drugoj "važnoj stvari" nekoliko riječi više: Povjerenstvo Vlade RH za ocjenu projekata potpore kulturnim, obrazovnim i zdravstvenim institucijama i ustanovama Hrvata u BiH.
Budući da smo već ranije raspodijelili petnaest milijuna kuna za zdravstvene ustanove, složili smo se da i ove godine svega milijun i pol kuna izdvojimo za "manje" zdravstvene projekte. Kulturi smo, kao i uvijek, dodijelili najviše (15,000.000), a za obrazovanje 10,800.000 kuna. Do kasno navečer razmatrali smo čak 863 (!) prispjela projekta. Načela koja smo nastojali poštivati pri izboru: značaj projekta za dotičnu općinu ili kraj, broj korisnika, potrebna sredstva za njegov dovršetak te, koliko se moglo teritorijalnu jednakost tj. pravednost. Što to znači?
Prednost su imale obrazovne ustanove (Katolički školski centri i druge škole), stožerna i simbolična uporišta naše kulture (franjevački samostani, Matica hrvatska, Napredak i kulturno-umjetnička društva), te izgradnja i obnova u ratu porušenih sakralnih objekata (Posavina). Konačno, povjerenstvo je izabralo 530 projekata iz svih krajeva BiH koji će dobiti novčanu potporu. Ona je još značajnija stoga što nam je poznato koliko lokalna zajednica i država (ne)izdvajaju za te i slične projekte u BiH.
Hrvatska nas podupire na različite načine. I obrnuto! Sjetimo se Domovinskog rata... Gore opisano nije, kao što neki (malodušni) kažu, milostinja, nego obveza! Prema Hrvatskoj? Ne! Nego nas samih prema sebi, vlastitoj kulturi, povijesti, ali i budućnosti. Isto vrijedi i za Hrvatsku.
