Kako god okrenuli, u duhovnom se životu kad-tad moramo suočiti s Božjom odsutnošću. Sve ako Biblija i govori o Emanuelu (Bogu s nama), i usprkos katoličkoj dogmi o Isusovoj nazočnosti u euharistiji, religiozno iskustvo pa i samo evanđelje dovode nas do praga Božje odsutnosti od koje se ruše naši svjetovi, ali se i ukrepljuje unutarnja pribranost.
To je duhovno stanje Isus opisao u paraboli o gospodaru koji odlazi na put pa doziva sluge i daje im svoj imetak (priča o talentima). U današnjem evanđelju, pak, riječ je o Bogu koji može svakoga časa doći, što Isus opisuje slikom gospodara koji se vraća sa svadbe, a sluge mu svakog trena trebaju biti spremne otvoriti. Bog je, dakle, i odsutan. Život bi bio lakši i sigurniji da gospodar nije otputovao.
Ali jest. S nazočnim Bogom bili bismo zaštićeni, zbrinuti i bezbrižni, no život podrazumijeva slobodu i rast pa onda i preuzimanje odgovornosti, rizika, nesigurnosti... Iz toga slijedi prihvaćanje vlastitih energija u preoblikovanju života, ali i pouzdanje u, kako bi rekao Andrić, "mirno srce" našega postojanja, sve ako i vrlo snažno osjećamo i proživljavamo Njegovu odsutnost.
"Bog hoće biti odsutan zato da oslobodi prostor povijesti, patnje, neuspjeha i uspjeha, jedini prostor koji čovjek može izgraditi", kaže Francois Varone. U odlasku je uključeno očekivanje povratka. Odsutnost Božja vjernike ne paralizira, već motivira i aktivira. Što je Bog dalji i odsutniji, to je vjernik zauzetiji i aktivniji.
Gotovo bismo rekli: Bog hoće biti odsutan kako bi čovjek doživio svoje dovršenje, upotpunjenje, zrelost i konačnu preobrazbu. Isus, međutim, govori i o blaženstvu koje čeka one koji prepoznaju zadaću zauzetosti: "Blago onome sluzi koga gospodar, kada dođe, nađe da tako radi." Takva je vjera i posve ljudska stvarnost ili, prema Poslanici Hebrejima, "već neko imanje onoga čemu se nadamo". Mirna i svenazočna Božja odsutnost onaj je čvrsti, a u isto vrijeme i onaj nemirni temelj, u kojemu se kreće sav čovjekov duhovni potencijal.
Na tome putu vjernik živi od riječi obećanja. Od nje podrhtava sav naš krhki smisao i pretvara se u čežnju za vječnošću. Taj odsutni Bog što stvara probleme, samim time ulijeva povjerenje, angažira naše energije, otvara nam oči i usmjerava nas spram nepojmljivog postojanja onkraj granica koje dotiču naša osjetila.
