Raspričali su se ovih dana generali HV-a i bivši oficiri JNA Anton Tus, Martin Špegelj, Petar Stipetić i Imra Agotić. Svaka čast njima na pojedinim ulogama koje su imali u obrani Hrvatske, ali danas govore kao da im je tada veći neprijatelj bio Franjo Tuđman, a ne srbizirana JNA. Jedna od njihovih najvećih zamjerki Tuđmanu jest to što im nije dopustio da napadnu vojarne JNA kako bi došli do oružja. Najglasniji je u tome Špegelj koji doslovce mrzi Tuđmana. A Tuđmana ne treba ni voljeti niti mrziti. Stvari samo treba realno sagledati. Špegelju se sada daje veliko značenje, a dovoljno je prisjetiti se njegove knjige “Sjećanje vojnika”. Ona je dovoljan dokaz da je Špegelj ne samo neutemeljen nego i da inzistira na lažnim tezama ponašajući se kao general nakon bitke. Najbolji primjer njegove kratkovidnosti upravo je plan napada na vojarne čiji je samoubojstveni potez čekalo pet mehaniziranih brigada JNA. Za takav potez hrvatska strana nije imala snage. Kao što se stalno prenaglašava i sudjelovanje oficira JNA u HV-u. Anton Tus to najbolje zna, treba ga pitati kad je on otišao iz Beograda i zašto.
Podjele, dakako, nisu potrebne, sve je to kontraproduktivno, ali spomenuta četvorica svojim promašenim tezama traže odgovarajuće odgovore. Dakako, bilo je oficira JNA u HV-u koji su zaslužni za neka napadna djelovanja tada još ZNG-a, primjerice za “Orkan-91” u zapadnoj Slavoniji 1991., ali to su rijetki primjeri. Istina je da su u stvaranju HV-a 1991., kao profesionalci, vodeću ulogu imali časnici bivše JNA koji su imenovani na sve čelne pozicije. Ali je isto tako činjenica da je nakon osnivanja HV-a većina časnika bivše JNA uklonjena s čelnih pozicija zbog njihove najobičnije jalovosti. Većina ih se pokazala izvrsnim govornicima, ali jalovim ratnicima koji su samo zapomagali da nemamo dovoljno oružja. I tako su formirane dvije struje unutar HV-a: jedna od bivših časnika JNA i druga od časnika stvorenih u ratu s nekolicinom pripadnika JNA koji su se također pokazali kao dobri operativci. I ta podjela do danas je vidljiva, a ova je četvorica ponovno potenciraju i pridaju sebi preveliko značenje.
Naš vrsni vojni povjesničar dr. sc. Davor Marijan tako piše: “Prelazi se preko činjenice da je oficirski kor bio sustavno indoktriniran i tek od 1990. formalno izvan komunističke političke stranke, i da se preko pojave jugoslavenstva ne može tek tako prijeći i izbjeći određenje Hrvatska ili Jugoslavija. Na stranu da je takvo generalno stajalište nekorektno prema velikom broju pripadnika MUP i ZNG (HV) koji su od sredine ljeta 1990., znači punu godinu prije masovnih prelazaka oficira JNA u HV, djelovali na obrani hrvatske države. Upravo je na toj relaciji osnovni nesporazum koji Špegelj ne može uočiti zbog nemogućnosti otklona od sustava koji je pola stoljeća izgrađivao. Lamentirajući nad sudbinom i nepriznatim doprinosom bivših JNA oficira, predstavlja se nesposobnim shvatiti da je JNA 1991. zaustavljena na načelima baštinjenim ne na JNA tradiciji, nego na načelima koja su u Hrvatsku donijeli pripadnici Legije stranaca i drugih zapadnih vojski, čiji on doprinos negira i koje prezire, kao i na ništa manjem doprinosu, bolje reći domoljubnom zanosu populacije pričuvnika JNA koji su u njoj bili prekratko da bi bili indoktrinirani.”
Drugim riječima, jedan od glavnih kreatora pripreme HV-a za ofenzivne akcije i njihov provoditelj bio je general Ante Gotovina sa svojim suradnicima koje Špegelj i njemu slični do danas mrze. Za razliku od Tusa, Gotovina nije sjedio cijele dane u zapovjedništvu, nego je najprije po terenu danonoćno trenirao i davao upute kako istrenirati vojnike, a nakon toga je planirao i provodio vrlo uspješne akcije. Gotovina danas ispašta za nešto što nije učinio jer ga država svojedobno nije spasila kao Stipetića. A Tus i ekipa prodaju maglu
za cijeli svijet.....je ....genetal Franjo Tuđman... . VOĐA.....Udruženog Zločinačkog Poduhvata......i da je živ bio bi . .................ratni zločinac............TOČKA: