Igre u Atlanti (1996.) označio je incident branitelja sprinterskog zlata iz Barcelone Linforda Christieja. U Seulu je Christie, tada srebrni, sudbinu Bena Johnsona izbjegao za dlaku. Nakon utrke na 200 metara u njegovu urinu su pronađeni tragovi pseudoefedrina, a on se pred medicinskom komisijom MOO-a branio činjenicom da je pio čaj od ginsenga. Komisija je izglasala 11-10 u korist atletičara, a kasnije se saznalo da su dvojica starijih članova komisije zaspala u vrijeme glasovanja.
Gotovo se utopio na utrci
U Atlanti je Christie imao 36 godina i u finalu se trebao suočiti s Baileyjem, Fredericksom i Boldonom, no do tog okršaja nije došlo jer je Britanac diskvalificiran zbog dva pogrešna starta. Kada je obznanjeno da je i drugi put krenuo prerano, Christie je započeo show. Odbijao je napustiti stazu, pa su preostala sedmorica finalista morala čekati. Kada mu je sudac dodijelio crveni karton, Christie je rastrgao svoj triko, bacio sprinterice u smeće i poderao crvenu zastavicu pokraj svog startnog bloka. Potom je odlučio trčati počasni krug što je jedan američki novinar opisao kao “neukusan kraj jedne velike karijere”.
Loš okus ostao je i nakon plivačkih natjecanja jer je čak 11 od 22 člana mađarske reprezentacije zadovoljilo norme na izmišljenom natjecanju na kojem su dva plivača, valjda radi autentičnosti, čak i diskvalificirana.
Dvoboj s najviše čovjekoljublja viđen je na hrvačkim strunjačama. Ondje su se sučelila dvojica Čečena, braća Jabrailov, koji se nisu htjeli kandidirati za rusku reprezentaciju. Elmadi Jabrailov je izabrao Kazahstan, a Lucman Moldaviju, a u bratskom susretu pobijedio je Elmadi (10:8).
Da i beznadnik u sportu može postati zvijezda, pokazao je na Igrama 2000. Eric Moussambani zvani Jegulja. Plivač početnik iz Ekvatorijalne Gvineje dospio je u Sydney bez kvalifikacijske norme, kroz program olimpijske stimulacije. Eric je tek u siječnju olimpijske godine otplivao svoju prvu utrku, i to u 20-metarskom hotelskom bazenu bez pruga, a vikendom bi trenirao u rijeci u kojoj je bilo krokodila. Nakon niza pothvata Torpeda Iana Thorpea, gledatelji su se suočili s pojavom koja je u dugim i širokim kupaćim gaćama izgledala kao da je krenula na plažu. No, Moussambani je hrabro stao na startni blok da bi se, u svojoj kvalifikacijskoj utrci, natjecao s Bareom iz Nigera i Oripovim iz Tadžikistana. No, kako su obojica, prije znaka za start, izgubila ravnotežu i pala u bazen, zbog čega su i diskvalificirani, Eric je morao plivati sam. Sve je išlo dobro do 50 metara, nakon čega je počeo lamatati rukama, noge su mu tonule, pa su spasitelji dobili znak za uzbunu. Srećom, stigao je do cilja priznavši da se jako uplašio.
Njegovo vrijeme 1:52.72 na 100 metara bilo je sedam sekundi slabije od Van den Hoogenbandova svjetskog rekorda na 200 metara. No, unatoč tome Jegulja se žalio što ga nisu pustili u daljnje natjecanje govoreći da je on ipak pobijedio u svojoj kvalifikacijskoj utrci. Zbog svega toga u danima nakon utrke dao je na stotine intervjua, a u sportskom selu je na zgradi u kojoj je spavao osvanuo transparent “Ovdje stanuje Eric plivač”.
Koliko god da je Jegulja zavrijedio simpatija, toliko je Crna gazela navukla bijesa. Najveća francuska sportašica svih vremena Marie Jose Perec pobjegla je iz Sydneya žaleći se da je Australci proganjaju. A proganjali su je njeni vlastiti demoni, ponajprije strah da njena izvedba neće biti ni blizu razine dvostruke pobjednice u Atlanti (200 i 400 metara). Dvije godine nakon Atlante nju je pogodila Epstein-Barrova bolest, virusni poremećaj koji zaražene čini kronično umornima.
Nitko legendi nije vjerovao
– Kada si navikao trčati 400 metara za 48 sekundi, a potom kod penjanja uz stepenice ostaneš bez daha, to je doista teško prihvatiti – govorila je.
U pripremama za Igre izbjegavala je novinare (čak se skrivala iza vlasulje), ali i treninge sa svojim reprezentativnim kolegama, a njena paranoja kulminirala je na dan kvalifikacijskih utrka kada se umjesto u startnom bloku pojavila u avionu za Singapur. Znajući što se događa s njenom psihom i kakav je labilan karakter postala, u priču o čovjeku koji je ušao u njenu hotelsku sobu i zaprijetio joj, rijetki su povjerovali....
Brzo hodanje jedna je od najnepopularnijih olimpijskih disciplina zbog neatraktivnosti te brojnih diskvalifikacija. U Sydneyu se dogodilo da su prve tri hodačice na 20 kilometara diskvalificirane, ali i prvotni pobjednik na toj distanci. Nakon što je u cilj ušao dvije sekunde prije Poljaka Korzeniovskog, Meksikanac Bernardo Segura bio je u ekstazi. Čak ga je, da bi izrazio svoje divljenje, osobno nazvao i meksički predsjednik Ernesto Zedillo. No, ubrzo je do njega stigao sudac i pokazao mu crveni karton, na opći njegov i užas milijuna Meksikanaca ispred malih ekrana.
