Da je Hrvatska sportska velesila, znalo se i do sada, ali nakon završenih Ljetnih OI u Rio de Janeiru postalo je jasno – Hrvati su vladari Olimpa! S osvojenih 10 medalja Hrvatska je prvi put u povijesti ostvarila san o dvocifrenom broju odličja na najvećem sportskom natjecanju. Službena statistika kaže – Hrvatska je između 207 zemalja koje su nastupile na Olimpijskim igrama zauzela 17. mjesto s pet zlatnih, tri srebrne i dvije brončane medalje.
Do sada je najbolji plasman Hrvatska imala u Londonu 2012. kada je po broju medalja zauzela 25. mjesto, U Pekingu 2008. bilo smo 56., u Ateni 2004. na 44. mjestu, u Sydneyu 2000. bilo smo 49., u Atlanti 1996. godine 45., a na prvim Olimpijskim igrama nakon osamostaljenja u Barceloni 1992. Hrvatska je na službenoj ljestvici bila 44.
Cijeli tekst pročitajte u današnjim novinama.
Neke od tema koje donosi specijal Hrvatski bogovi Olimpa
- Svjetski vrh: sportaši, priroda, baština
- Sara kao Đurđica Bjedov
- Složna braća vjetar krote
- Tonči Stipanović: Do srebra uz tajnu meteorlošku podršku
- Bralić: Sinkvići će trajati...
>> Sandra je s tri godine umalo ostala bez prstiju, a s 18 joj je život visio o koncu!
Svi sad dižu u nebesa a ja sam nezadovoljan ne samo rezultatima na olimpijadi nego u cijeloj sportskoj godini. Kao prvo, mi smo na početku godine morali dobiti Španjolce u polufinalu rukometnog EP i igrati u finalu. Pa smo trebalo dobiti Portugal na EP u nogometu i igrati u finalu. Što se olimpijade tiče, prvo Sinkovići nikad nisu izgubilči utrku i to zlato je očekivano kao i ono od Sandre Perković. Zlatu Šime Fantele i Igora Marenića te Sare Kolak mogu se iznenaditi samo oni koji ne prate te sportove. Fantela i Maernić su osvajači svjetskog kupa prošle godine, a što se tiče Sare Kolak sam njen trener je rekao da je od nje očekivao 66 metara. Glasnović je iznenađenje ali to je sport u kojem se nikad ne zna. Damir Martin je trebao osvojiti zlato kao i Tonči Stipanović, velika je nesreća što se to nije dogodilo. Što se tiče rukometa, u finalu su igrali Danska i Francuska a mi smo pobjedili obje ekipe na turniru, i tu ne treba ništa dodati. Naš hrvač Starčević je pokraden i mora je imati najmanje srebro, a pokraden je i boksač Sep. Što se tiče Hrgovića ja sam gledao polufinalni meč i ne vidim po čemu je to Francuz bio bolji, a to nije vidio ni danski sudac koji je dao prednost Hrgoviću ali je preglasan s 2:1. Filip Ude je čovjek koji je sigurno mogao do medalje ali ga je trema u najvažnijem trenutku spriječila. Filipa Gaćinu spriječila je ozlijeda u najgorem trenutku. Jedini koji su mene istinski oduševili su košarkaši, koji samo pukom nesrećom nisu završili u finalu ali su položili odlične temelje za budućnost i napravili izvrstan posao. Uz njih tu je i Blanka Vlašić koja je s upaljenim tetivama osvojila medalju i zaslužila naklon do poda. Dakle, to nije ni izbliza dobro kako je moglo biti, uz samo malo sreće.