Damir Šegota, šef Hrvatske misije na ovoljetnim Olimpijskim igrama, jučer je krenuo put Rija. Prvi operativac hrvatske delegacije, kojem će ovo biti sedme Igre u najodgovornijoj dužnosti, već mjesecima ima pune ruke posla. Osim što je morao organizirati odlazak, dolazak i prijem hrvatskih sportaša i opreme, trudio se i svim našim olimpijcima i ljudima iz njihove pratnje objasniti što ih ondje čeka. A pred njima su, kada je u pitanju osobna sigurnost, vjerojatno i najnesigurnije Igre ikad.
Brazilci ne jamče sigurnost
– Obavili smo razgovore više-manje sa svima, pa tako i s velikim reprezentacijama kao što su vaterpolisti, rukometaši i košarkaši. Štoviše, prvi put smo izradili ugovor s elementima sigurnosnih mjera koje su svi sportaši trebali potpisati. Svima su predočene opasnosti koje ih u Riju vrebaju i nitko bez mog ili odobrenja šefa delegacije dotičnog sporta neće smjeti napustiti selo. Ako se netko napravi pametan pa se na to ogluši, i ode u noćni izlazak, što je strogo zabranjeno, ujutro će ga dočekati otkazana akreditacija. Tog trenutka taj sportaš prelazi na brigu svom matičnom savezu koji ga mora negdje smjestiti, ali i platiti troškove njegova povratka.
Hm, zvuči vojnički rigidno, no ako se zna kakva je stopa uličnog kriminala u Riju, onda je i takvo ponašanje razumljivo.
– Ovakvih opasnosti na ulicama Atene, Pekinga ili Londona nije bilo i zato je najbitnije da sportaši i ljudi u njihovoj pratnji sami vode brigu o sebi, posebice ako se zna da su brazilski policajci nedavno u zračnoj luci izvjesili transparent na kojem piše da gostima ne jamče njihovu sigurnost.
Štoviše, na jednom je transparentu čak pisalo “dobro došli u pakao”. Napisali su to potajno neki brazilski policajci koji su nezadovoljni uvjetima smještaja (neki se žale da spavaju na podu), neredovnošću isplate plaća i nepostojanjem stimulacije.
– Nije ugodno kada ti takvo što poruči onaj koji bi trebao brinuti za tvoju sigurnost, tada doista ne možeš biti spokojan. Dakle, rekli smo sportašima da nije pametno koristiti u gradu telefon ili fotoaparat, niti šetati se s lančićima i prstenjem, a i dobro je imati što manje vrijednosti odnosno novca u džepu. Drugim riječima, ne bi trebalo izazivati vraga. No, znate kako je s mladim ljudima, netko od njih može pomisliti “neće se meni ništa dogoditi” i eto nas u problemu. A mi ne želimo naše sportaše tražiti po bolnicama, a ne daj Bože i na tužnijim mjestima. Eto, javila nam naša suradnica Suzana, koja ondje živi već osam godina, da su prije nekoliko dana kriminalci napali ženu s djetetom. Nakon što im je rekla da nema novca, mobitel, zlatninu, svejedno su ju 2-3 puta uboli u prsa. Svjesni takvih opasnosti, Španjolci su odlučili angažirati privatnu zaštitarsku tvrtku.
– S obzirom na to da ti zaštitari ionako ne mogu ući u Olimpijsko selo, vjerojatno su ih angažirali za njihove aktivnosti izvan Sela i borilišta, a vjerojatno i za sponzore i goste. Stoga sam i ja dobio takvu preporuku i prenio ih našoj marketinškoj službi zaduženoj za naše sponzore i goste – kaže Šegota pa nastavlja:
Nikada ovako zahtjevno
– Što se tiče naših sportaša, mi ne možemo njima reći da 20 dana ne smiju promoliti nos iz Sela, ali im možemo organizirati izlete, recimo do Kipa Krista Iskupitelja i slično jer ćemo imati na raspolaganju tri vozila odnosno jedan minibus. Dakle, bitno je da je sve kontrolirano i da postoji samodisciplina u ponašanju. Noćni izlasci u grad bit će strogo zabranjeni, a svaku večer u 21 sat održavat će se sastanak vođa timova i svatko će morati doći sa svojim brojnim stanjem. Svatko će morati znati gdje mu je svaki član.
Sve to skupa znači da će to i za Hrvatski olimpijski odbor ovo dosad biti najveći izazov.
– Otkako sam ja šef Misije, nikad nije bilo ovako. Ovo je daleko najveći izazov, kako sigurnosni, tako i logistički. Recimo, svi koji su slali robu i opremu unaprijed, suočili su se s problemom. Ne samo da je za Rio sve tri puta skuplje nego što je bilo za Peking, jer je puno raznih dažbina, nego nikome ta roba još nije stigla jer carina štrajka. Srećom, zbog svih tih preskupih davanja, nisam htio slati opremu potrebnu za Misiju, već sam odlučio time opteretiti delegaciju, da pravo na ekstra prtljagu koristimo za potrebe Misije. Mi sve vučemo sa sobom, recimo aparate za kavu, medicinske instrumente, lijekove, banere za Misiju... Imamo čak 18 komada ekstra prtljage od 25 do 45 kg i to je opterećenje za naše ljude, ali nama neće ništa faliti.
