Spektakularna svečanost otvaranja i sportsko selo socijalne su posebnosti Olimpijskih igara i uspomene za ostatak života za sve sportaše, pa tako i za hrvatske među kojima smo s nekolicinom o tome i porazgovarali.
– Uh, ovo se poprilično razlikuje od onoga što imamo na teniskom Touru, no zato je i zanimljivije. Klopa nije savršena, no na takvu količinu ne može ni biti. Stalno je gužva, oko vas je puno sportaša, ima sto stvari koje u selu možete naučiti. Sve skupa nije to savršeno, no nije ni očajno, već je negdje na sredini. Život u olimpijskom selu najbolja je prilika da upoznam sve elitne hrvatske sportaše u drugim sportovima. Najviše sam se družio s košarkašima i rukometašima, to su jako druželjubivi dečki – bili su dojmovi Borne Ćorića koji u selu nije dugo bio jer je ispao u prvom kolu olimpijskog teniskog turnira.
Selfie s Justinom Gatlinom
Njegov kolega iz teniske reprezentacije Marin Čilić “preživio” je već dva kola što mu se u Londonu i Pekingu nije dogodilo.
– Domaćini su se potrudili da nam ugode što je više moguće. Stalno su veseli i nasmijani i meni se to sviđa. Lijepo je družiti se s ostalim hrvatskim sportašima i nadam se da ću imati vremena pogledati i neke njihove nastupe. Zapravo, kad malo bolje razmislim, nadam se da uopće neću imati vremena gledati druge jer to bi značilo da sam daleko dogurao u turniru – nasmijao se Marin Čilić.
S obzirom na to da je među njima čak 11 olimpijskih debitanata, košarkaši su u hrvatskom dijelu sela ispočetka bili malo suzdržani, no vrlo su se brzo i oni uklopili u to olimpijsko zajedništvo.
– Meni je u selu dobro, nemam prevelikih zamjerki. Sitnice se pak svakome mogu lako naći, ali nismo sitničavi. Ono što se meni posebno sviđa jest što olimpijsko selo sve izjednačava i što iste uvjete imaju i oni najbogatiji, ali i oni potpuni amateri, što je onda istinski olimpijski duh – kazao je Dario Šarić i pohvalio dvama selfiejima.
– Slikao sam se a dvoje američkih sprintera, Justinom Gatlinom i Alyson Felix.
Pridržava li se Dario zadanih higijenskih pravila?
– Namažem se ja kremom protiv komaraca i operem zube vodom iz bočice. Doduše, nekad mi se dogodi da se zaboravim i operem zube vodom iz slavine. Nadam se da mi se neće ništa loše dogoditi.
Ni njegov cimer Filip Krušlin nema većih zamjerki na život u selu.
– Prije nego što smo stigli u Rio de Janeiro, čitao sam kako se strani sportaši žale na uvjete. Ne znam što su oni očekivali. Nije to Hilton, ali nije ni loše. Ti apartmani sasvim su u redu, a meni je i hrana OK.
Zapravo, u našoj menzi ima jako puno vrsta kuhinja, a ja najviše volim azijsku hranu.
Filip i Dario najviše se druže s rukometašima.
– Naš je balkon pokraj njihova pa smo se s njima najprije skompali, a i znamo se iz Svetog Martina gdje smo se nekoliko dana zajedno pripremali.
Boksač Hrvoje Sep, koji će sutra ponovo u ring, smatra da je posve nebitno kakvi su uvjeti u selu.
– Mi da spavamo i vani, nama to, meni i Hrgoviću, ne bi bio neki problem. Meni je sasvim svejedno nedostaje li tamo nešto ili ne. Jedino što mi treba su prostorije gdje treniramo i gdje jedemo, a restoran nam je na raspolaganju 24 sata.
Usredotočeni Hrvoje Sep
Priznaje Sep da se baš i ne druži s ostalim hrvatskim sportašima jer se boji da kroz moguću dobru zezanciju ne izgubi usredotočenost na ono osnovno.
– Volio bih da se mogu družiti, no nisam se ovdje našao zbog toga, već se moram usredotočiti na svoje natjecanje i svoje rutine. Osim toga, sve što čujete može se useliti u vašu podsvijest i može vas omesti u vašoj usredotočenosti – naglašava Sep.
Sad kad ste otkrili Juznu Ameriku ostanite tu sto dulje!