Zakasniti na natjecanje ponajveća je noćna mora svih sportaša, a “duševna bol” još je veća ako ste favorit za odličje i ako vam se dogodi ono što i dvojici američkih sprintera na OI u Münchenu 1972. Uz 23-godišnjeg Ukrajinca Valerija Borzova, glavni favoriti za zlato u utrci na 100 metara bili su Eddie Hart i Ray Robinson, aktualni svjetski rekorderi (9.95), s njima je bio još i Robert Taylor.
Uplakani Kenijac Boit
A njih trojica su, čekajući autobus za stadion, zavirila u šator televizijske kuće ABC, a kada je vidio na ekranu da ga upravo prozivaju da izađe pred startni blok, Robinson se sledio i za njega su tog trena Igre bile završene. Zakasnio je i Hart, a jedini je na svoju četvrtfinalnu utrku stigao Taylor i na koncu osvojio srebro iza Borzova.
No na tim Igrama zakasnio je i veliki etiopski dugoprugaš Miruts Yifter (treći na 10.000 m) koji nije stigao na kvalifikacijsku utrku na 5000 m. Jedni tvrde da se zagubio na putu do stadiona, a drugi da je zaglavio u zahodu. Yifter je zadovoljštinu doživio osam godina kasnije kada je u Moskvi osvojio zlato na 5000 i 10.000 metara.
Najveći junak Igara u Münchenu bio je plivač Mark Spitz (sedam zlata, sedam svjetskih rekorda), a na onima četiri godine kasnije bila je to 14-godišnja rumunjska gimnastičarka Nadia Comaneci sa svojih sedam desetki.
Inače, montrealske Igre (1976.) upale su u kaos i prije nego što su i počele. Najprije su troškovi organizacije s predviđenih 310 milijuna skočili na jednu i pol milijardu USD, a potom je Tanzanija povela afričke zemlje u bojkot. Afrikanci su tražili da se sportašima Novog Zelanda zabrani nastup jer je ta zemlja poslala svoju ragbijašku reprezentaciju u zemlju ozakonjene rasne diskriminacije, u Južnoafričku Republiku.
Nakon što njihova peticija nije prihvaćena, Igre su napustile sve afričke zemlje (22) osim Senegala i Obale Bjelokosti. Među najnesretnijim zbog te odluke bio je kenijski srednjoprugaš Mike Boit. Jedan od favorita za osvajanje zlata na 800 metara zaplakao je zbog odluke vodstva svoje zemlje. Situaciju je iskoristio Kubanac Juantorena koji je postao prvi atletičar s pobjedama na 400 i 800 metara.
Prvi poraz košarkaša SAD-a
U Montrealu su sve sportašice podvrgnute testu spola. Sve osim britanske princeze Anne koja je nastupala u jahanju na kraljičinu konju Goodwillu.
Najveći skandal ovih Igara priredio je major Crvene armije Boris Onišenko (38), jedan od vodećih sportaša u modernom petoboju. Pobjednika u modernom petoboju odlučivao je jedan pogodak, a Onišenko je konstruirao mač kojim je na semaforu mogao iznuditi bod za sebe a da i ne dodirne protivnika.
Kada je otkriven, Onišenko je diskvalificiran, a svi su se pitali kako baš on, dotad uzorit sportaš i vojnik, a on je zapravo očekivao promaknuće u čin pukovnika pa bi mu još jedna zlatna medalja bila vjetar u leđa.
Onišenku su poništili sve rezultate, izbačen je iz vojske. Izvan granica bivšeg SSSR-a za njega se nije čulo sve do 1991. kada je nađen mrtav. Glasine kažu da su ga smaknuli KGB-ovci...
Skandaliziran je i košarkaški turnir, a učinili su to Amerikanci koji su prvi put izgubili otkako je 1936. košarka postala olimpijski sport. Kod već proglašenih 50:49 za SAD, zapisnički stol dva je puta ponovio zadnje tri sekunde pa su Sovjeti zabili pobjedonosni koš.
Sve je zakuhao tadašnji glavni tajnik Fibe dr. William Jones koji nije ni bio službeno delegiran za tu utakmicu pa su Amerikanci, uvjereni da su okradeni, odbili primiti srebro koje i danas stoji u trezoru Olimpijskog muzeja u Lausanni.
