Nekad je Ratko Štritof žario i palio hrvatskim i talijanskim bazenima – i pokraj njega se nijedan sidraš nije naigrao – a danas je s vaterpolom vezan trenerskim poslom. Vodi mlađe juniore Mladosti, a i izbornik je hrvatske reprezentacije za igrače rođene 1998. i mlađe. I sam je 2002. proglašen najboljim hrvatskim vaterpolistom, a za svog nasljednika na toj listi besmrtnih najradije bi vidio – Nikšu Dobuda.
Vođa generacije
– Definitivno je sazrio i postao nositelj igre i Juga i hrvatske reprezentacije. I svojim igrama na SP-u pokazao je da je postao nenadmašni sidraš, jedan od trojice najboljih na svijetu. Postao je karika bez koje se ne može. Lider je generacije i drugi ga igrači gledaju na taj način – nizao je pohvale Štritof.
Visoko ste rangirali i svog nasljednika na mjestu braniča – Andru Bušlju?
– Ono što je Dobud u napadu, to je Bušlje u obrani. Po mojem je sudu u ovom trenutku najbolji branič na svijetu. Ne prima pogotke, ali ne radi ni isključenja. A pogađa i u napadu, izvrstan je “na stativi”, kompletan igrač.
Što krasi Josipa Pavića?
– Još jedna karika bez koje se ne može. Ta osovina vratar – branič – sidraš najbitnija je u vaterpolu, a mi je imamo. Pavić nedvojbeno zaslužuje biti u vrhu, nije treći zato što je loše branio, nego su ova dvojica stvarno iskočila.
Lončar ugodno iznenadio
Sljedeći na vašem popisu su Sandro Sukno i Maro Joković?
– I jedan i drugi dominantni su igrači vanjske linije: Joković na desnoj, Sukno na lijevoj strani. Dva igrača koja u reprezentaciji igraju gotovo od prve do posljednje minute.
Luka Lončar?
– Jedno veliko ugodno iznenađenje, vidi se da je napredovao u Italiji. Na SP-u je davao i golove i dobivao isključenja.
I Paulo Obradović?
– Od fenomenalnih poteza do pogrešaka koje su neobjašnjive. Da je malo više usredotočen u napadu, pružao bi mnogo više.
