Država je još jednom krenula u oštru i beskompromisnu borbu,
najavljujući i ogromne kazne, kazne primjerene težini djela. Sa svih
strana mogli smo čuti kako se prijeti kaznama do čak 20 tisuća kuna za
– neregistrirani automobil koje, kažu, nesavjesni vlasnici nisu
registrirali, ali niti odjavili. Doznali smo tako i da ove godine za 10
tisuća automobila registracija nije produljena, tako da je broj
neregistriranih vozila u Hrvatskoj sada ukupno, s onima otprije, 206
tisuća vozila!
Dio vozača možda i kalkulira, pa svake godine “ukradu” mjesec ili dva,
misleći da štede. No, vjerojatno dramatičan pad tehničkih pregleda i
registracija pokazuje razmjere krize, ali i koliki broj ljudi teško
prihvaća činjenicu da im je standard pao ispod razine na kojoj su još
mogli imati kakav-takav automobil. Pa ne odjavljuju automobile koje
više ne mogu imati, nego čekaju, pa se neki i voze, riskirajući tako
još veće izdatke ako im se dogodi sudar...
Razmjeri krize vidljivi su i u podacima Caritasa, gdje je korisnika ove
godine 20 posto više nego inače, a i u maloprodaji promet u veljači
pokazuje ogroman pad od čak 19 posto u odnosu na veljaču 2008. godine.
Pad je pogodio najviše trgovinu odjećom i obućom.
Žale se i kontrolori zagrebačkog ZET-a da ozbiljne gospođe drže mobitel
u ruci i e-kartu kupuju kad oni uđu u tramvaj. Na putu prema dolje,
nemamo više dovoljno da osiguramo automobil, ne kupujemo hlače ni
cipele, švercamo se u tramvajima, a oni koje je pogodilo najteže moraju
i po besplatan ručak.
Sve to bilo bi zacijelo lakše izdržati da se i hrvatska verzija
društvene elite pokaže iole solidarnom, no čine upravo suprotno.
Oni koji upravljaju državnom blagajnom nabavljaju automobile koji štite
valjda i od napada iz svemira, a trenutačno je riječ o tri auta, svakom
preko 4 milijuna kuna. Oni drugi, pak, koji bi tek htjeli doći bliže
javnim jaslama, bivaju otkrivani da izbjegavaju plaćanje poreza i
kupuju aute na braniteljske povlastice rođaka. Prepuštajući tako da svi
oni koji rade za plaću plate nastavnike koji uče i njihovu djecu i
policajce koji će s posebnim marom čuvati i njih kad se uspnu u fotelje
u koje su nakanili.
Lakše bi bilo izdržati krizu i da dijelu ljudi koje pogađa danas kriza
zapravo ne traje već dugo, s malo nade da će se ikad oporaviti. A možda
bi bilo lakše i kad bi se, umjesto kampanje u kojoj se velikim kaznama
prijeti osiromašenim građanima koji nisu registrirali auto, krenulo u
kampanju javnog prozivanja, primjerice, svih onih koji su utajili
porez. No, takvih se, eto, godišnje u Hrvatskoj otkrije tek -
stotinjak...
U POVODU
