Trebao je to biti prvi izlazak iz Vatikana pape Benedikta XVI. u ovoj
godini. Odredište - rimsko sveučilište La Sapienza koji je 1303. godine
ustanovio Bonifacije VIII. Poziv Papi da sudjeluje na otvaranju nove
akademske godine uputio je rektor.
No posjeta proteklog četvrtka ipak nije bilo jer je 67 sveučilišnih
profesora (od njih 4500) svojim potpisima, a grupa studenata svojim
upadom u rektorat i u dvoranu sveučilišnog senata, jasno poručilo da
Papu ne žele na svome sveučilištu.
I Papa nije otišao "zbog poznatih kontroverzi proteklih dana" te je
"odgodio" svoj posjet. Vrata sveučilišta, koja bi trebala biti otvorena
svim spoznajama, a naravno i svim autoritetima s polja znanosti, ali i
autoritetima iz društvene i religiozne zajednice, zatvorena su za Papu.
Govor im je Papa ipak poslao, a da su ga čuli, imali bi o čemu
diskutirati.
Papa je, naime, svoj govor usmjerio odnosu istine i razuma te ulozi
sveučilišta u tome suodnosu (pohvala IKA-i što je promptno prevela taj
govor). No znanstvena zajednica odbila je Papu znanstvenika, jednog od
vodećih teologa današnjice. Je li riječ o presedanu? Možda. Vraćaju li
se to neka bojovna vremena u odnosima Crkva znanstvena zajednica?
Možda. Je li riječ o diktaturi manjine nad većinom? Vjerojatno.
Je li riječ samo o tome da se odbacuje ovaj Papa "reakcionar" ili je
ipak riječ o nečem dubljem? Vjerojatno. Prema onome što su prenijeli
mediji, studenti su izjavili kako je Ivan Pavao II. vodio dijalog tako
da je govorio posljednji, a Benedikt XVI. vodi dijalog tako da govori
jedini. Zvuči vrlo "nabrijano". K tome, ovome se Papi predbacuje da je
još prije 18 godina o suđenju Galileiju rekao kako je proces bio
"razuman i pravedan", što je smiješno jer je odavno jasno da je citirao
filozofa Feyerabenda s kojim se nije složio.
No sve su mu to mogli i trebali reći na susretu. Ovako, nemaju ni
najmanje vjerodostojnosti i zapravo potvrđuju ideologizaciju svoga
znanstvenog rakursa, ali i činjenicu da grupa koja je u manjini nameće
jednosmjernu demokraciju. No možda je riječ o "kulturalnome
fundamentalizmu", kako ga je nazvao predsjednik Papinskoga vijeća za
kulturu Ravasi ili je ipak najbliže istini Žižekova sintagma o
"bijesnoj ljevici".
Uostalom, činjenica da je na spomenutom sveučilištu prije nekoliko
godina ugošćena kontroverzna skupina realijanaca, koji bi klonirali
čovjeka, jasno potvrđuje da je posrijedi ideološka barijera s
primjesama netolerancije. Papa treba govoriti i Papi treba govoriti.
Sprječavanje dijaloga s navedenim obrazloženjima negacija je znanosti u
sebi, ali je i anticivilizacijski čin.
Večernji brevijar
Papa i bijesna ljevica
