Godinama su potkraj srpnja Umažani imali feštu od rajčica. Ove je
godine nema. Umjesto miješanja rajčica na središnjem trgu s pjevanjem i
plesom za turiste i ostale, zatim stručnog savjetovanja s međunarodnim
sudjelovanjem za istarske proizvođače koje bi organizirala Podravka,
čini se da su Koprivničani definitivno stavili ključ u bravu svoje
tamošnje tvornice. Mjesecima se o tome govori, ali...
Istarski proizvođači uljuljkani u makretinšku storiju kako na tamošnjoj
crljenici raste najbolji paradajz, da su, dapače, koprivnički
agroistraživači za njih birali sorte i kreirali uvjete proizvodnje,
uključujući i skupo natapanje kap po kap, jadikuju lokalnoj i
središnjoj vlasti za poticaje bez kojih njihova roba nema tržišta.
Koprivničani koji su dosad govorili o vrhunskoj kakvoći, ne prvi put, i
računaju da im je talijanski industrijski paradajz 2,5, a kineski i
sedam puta jeftiniji od domaćega, istarskoga.
Ne okreću oni stratešku ploču prvi put, međunarodnoj je kompaniji
to i legitimno pravo. Međutim, izuzevši po kojeg političara, mjerodavna
središnja država ne daje glasa od sebe. Barem da bekne kani li ikome
pomoći i kako ili da naciji rastumači koliko tu različitih interesa
postoji usporedo i kako će se odnositi prema kojem.
Vjerujemo da nema strategije, a kamoli taktičkog plana da, primjerice,
motivira Podravku da prerađuje ne uvoznu nego domaću sirovinu; istarske
povrćare da ustraju u uzgoju kvalitetne rajčice, ako ne industrijske, a
ono konzumne, jer njihovo podneblje ima prednosti ravne
barem blizini tržišta zagrebačke okolice za proizvođače na
hidroponima, u staklenicima ili plastenicima; potrošače da troše domaću
svježu odnosno prerađenu rajčicu.
E, tu i je najveći problem. Kako se u nas radi, država mora spriječiti
i intervenirati, jer se nikako ne bi smjelo dogoditi da se prerađuje
uvozna, jeftina i manje kvalitetna rajčica, pa sok, pire, pelat ili
šalša od nje a jednako je s maslinama i s maslinovim uljem,
grožđem i vinom itd. a naplaćuje i promiče kao da je
proizvedena od domaće, one skuplje, kvalitetnije i domaće. Tko će
zaštititi interes nas potrošača?
VRT ZEMALJSKI