U povodu pisma europskih intelektualaca objavljenog 24. srpnja u “Le Mondeu”, u kojem izražavaju zabrinutost za sudbinu Predraga Matvejevića , predsjednik Ivo Josipović tim je novinama uputio pismo u kojem ih informira o golim činjenicama, te zaključuje kako je “iznenađen što prije apela njegovi potpisnici nisu smatrali potrebnim provjeriti okolnosti slučaja i konzultirati nadležne sudske vlasti, čime bi se izbjeglo nepotrebno uzbuđenje”.
Reakcija hvalevrijedna , no istodobno tjera na postavljanje nekoliko dodatnih pitanja. Prije svega, pitanje je zašto nam se predsjednik čudi, kada ni sam nije provjeravao koga postavlja za osobnog izaslanika. Očito su svi, osim sudbene vlasti bili impresionirani Matvejevićevom “veličinom“ i bili spremni postupati ne po principu – svi su građani pred zakonom jednaki, već po onoj orvelovskoj – svi su građani jednaki, samo je Matvejević jednakiji od drugih.
Zaboravlja se da se nije sudilo Matvejevićevoj “veličini“, već njegovom djelu. Pitanje je i zašto pismo samo “Le Mondeu“, zašto ne i “Corriere della sera“ koja ga je usporedila s Orhanom Pamukom i svima drugima uključenim u naricanje nad sudbinom Matvejevića i zgražanje nad hrvatskim pravosuđem. S druge strane, teško je sumnjati u čovjeka u kojeg ne sumnja niti predsjednik države iz koje dolazi, koji ga je krajnje nekritički imenovao svojim izaslanikom u silnoj želji da popravi “grešku“ vlastitog pravosuđa, kojeg je jedan nezanemarivi dio hrvatskih medija promovirao u hodajući spomenik.
Kako kod takvih okolnosti očekivati od istinskih intelektualaca da shvate da je njihov kolega običan lažov, do te mjere zaokupljen vlastitom promocijom, da je spreman žrtvovati ugled vlastite zemlje. Uostalom, zašto prozivati one koji su u osnovi nasamareni, kojima je podmetnuto, a istodobno ne prozvati one koji stoje iza podmetanja, prije svega Matvejevića.
Lakše je prozvati “Le Monde“ nego smijeniti Matvejevića i reći mu što ga ide. Možda čovjek dobro piše, ali i takvi imaju dužnost poštovati pravni poredak države čiji je državljanin. Neka proba u Italiji izjaviti da ne poštuje talijanske sudove pa da vidimo hoće li ga Berlusconi postaviti za svog osobnog izaslanika.
Predsjedniče, nije ključno je li presuda pogrešna, pogrešnih presuda ima na žalost previše. No, sudbena vlast ima više instanci, upravo zato kako bi se greška na nekoj od viših instanci mogla popraviti. Vaš osobni izaslanik je demonstrativno odbio žaliti se riječima: “Ne želim se žaliti jer bih time priznao sud kojemu se obraćam”.
Treba li vam prevoditi da to znači da ne priznaje pravni poredak države kojoj ste na čelu. I sada dolazimo do ključnog pitanja? Jeste li to znali prije njegova imenovanja osobnim izaslanikom! Želim vjerovati kako niste imali tu spoznaju, pa se sve može ispraviti smjenom savjetnika i razrješenjem dužnosti Matvejevića. No, ako ste znali i imenovali ga, značilo bi to da se slažete s njegovim protuustavnim stavovima.
Zaključimo, ako ga smijenite, sve se može shvatiti kao vaša greška, no ako ga ostavite, onda je to vaš stav. U tom slučaju se s pravom postavlja pitanje vašeg moralnog kredibiliteta za dalje obnašanje dužnosti predsjednika RH.
Gledah maloprije \" Hrvatsku uživo\" i voditeljicu A. Jelinić kako veliča lik i djelo Matvejevića i neumorno i nemjerljivo mu podilazi ne upadajući mu u riječ i ne trepće slušajući njegove riječi koje \"cijenjeni akademik\" započinje srbizmima brzo se ispravljajući u nekoliko navrata. Hrvatska dalekovidnica ? Ma haj\'te molim vas !