Ponedjeljak
15. prosinca
Naš najugledniji, najcitiraniji, najbolji znanstvenik u svijetu dr. Ivan Đikić autor je i jednog “naj” koje se odnosi na Danicu Ramljak - on i skupina njegovih istomišljenika 2009. godine proglasili su je najgorim od sedam kandidata za ravnatelja Instituta Ruđer Bošković, a izabrana je, rekoše, “samo zato što se sviđa ministru znanosti Draganu Primorcu”. Nije se, tvrdili su, iskazala kao menadžerica, a njezin najbolji znanstveni rad “nije previše originalan i značajan”, te je “objavljen u slabom biomedicinskom časopisu i ima slab indeks citiranosti”. Poslije je smijenjena s mjesta ravnatelja Instituta, što je popraćeno ocjenama da je nekompetentna i nekvalificirana, previše autoritarna i rastrošna te da je izabrana kao miljenica politike.
Takva Danica Ramljak poslala je otvoreno pismo predsjedničkoj kandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović u kojem je u deset pitanja pitašto je dosad kao veleposlanica učinila za Hrvatsku, zašto nije učinila što je trebala te zašto je činila što nije smjela. Odgovore nije dobila, a nije ih ni zaslužila jer svojim primjerom nije dostojan sugovornik. U spuštanju na njezinu razinu birači bi kod kandidatkinje za vođenje države mogli vidjeti očijukanje s katastrofom do koje je Danica Ramljak kao “najgora kandidatkinja” za ravnatelja dovela Ruđer, svoju karijeru i ugled. Ali ako, bar zasad, nema odgovora na otvoreno pismo, ono nije bez svrhe, na koju se i računalo. Tako je hrvatski znanstvenik u biomedicini Igor Štagljar, koji živi u Kanadi, iznenađen “salvama kritika” na račun D. Ramljak, premda tih salvi nije bilo! Ali treba dramatizirati, kao i sama autorica pisma javno se svađajući s autorima javno neprovjerljivih prijetnji i uvreda. A dramatizira i Davor Butković kojemu je pismo vrhunski dokaz Kolindine nesposobnosti, jer ga je napisala ugledna znanstvenica, bivša emigrantica i neupitna Hrvatica, koju je, uostalom, smijenio Željko Jovanović, te nitko ne može pomisliti da pogoduje Ivi Josipoviću. I Butkovićev “Jutarnji list” opširno je pisao o optužbama protiv Danice Ramljak i prijavama DORH-u. Ali sad mu je potreban njezin neokrnjeni autoritet kako bi paljba na Kolindu bila uvjerljiva i autoritativna.
A ako ne radi za Josipovića, kako to da je njemu pitanja poslala naknadno, pod pritiskom javnosti, radi ravnoteže, i to za njegov protekli mandat nevažna? Znači li to da se slaže s njegovom ravnodušnošću prema poraznim učincima Milanovićeve vlasti, s njegovim opanjkavanjem Hrvatske u Knessetu i Parlamentu BiH, s njegovim odlaskom u Srb na obilježavanje četničkog pokolja nad nedužnim Hrvatima, slavljenjem partizanske kape i petokrake pod kojom su napravljeni jedni od najužasnijih zločina 20. stoljeća, znači li to da bi, kao i on od Borisa Tadića, primila na dar reprint izdanje časopisa Zenit koji je uređivao Ljubomir Micić, zloglasni šovinist po kojemu su Hrvati “vanbračna deca nenaravnog braka dresiranog majmuna i papige”? Ako je sud i pravomoćno vrati na Institut, hoće li Danica Ramljak i znanstveno utvrđivati to Micićevo podrijetlo Hrvata – na poticaj Ive Josipovića i njegovih srbijanskih prijatelja?
Subota
13. prosinca
Frljićevi glumci kao zatvorenici na Golom otoku
Dobili smo još jedno svjedočanstvo o teroru u riječkom HNK. Internetsko glasilo Riječke nadbiskupije uz “Apel da se prestane vrijeđati vjernike i njihove svetinje” što ga potpisuje biskup Devčić, a odnosi se na prizemno bogohuljenje u Frljićevoj predstavi “Hrvatsko glumište” u riječkom HNK, objavljuje i pismo jednoga člana toga kazališta (o čemu pristrano pišu neki mediji). On i njegovi kolege osjećali su se “zgroženi i povrijeđeni ovom predstavom, u kojoj smo, na žalost, morali sudjelovati”, a “ne možemo reagirati, jer se ljudi jako boje, ja također, pošto su na snazi prozivke neistomišljenika, obavijesni razgovori itd.” Dok sam čitao pismo, doletjela mi je u glavu usporedba tih nevoljnih glumaca sa zatvorenicima na Golom otoku koji su prisiljavani da psuju, pljuju i mlate nepopravljive grešnike dok sa strane to ljupko uvjeravanje nadziru čuvari Titove krvave tiranije, poput zaštitnika Frljićeva nasilja, riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela.
Nedjelja
14. prosinca
O Angelini, ni lijepoj ni erotskoj, napokon istina
Hvala Bogu da je netko o tom kosturu u kojem nema baš ništa ni lijepog ni erotskog, o Angelini Jolie, rekao istinu. Pošto je nastojala spriječiti redatelja Finchera da snima film o Steveu Jobsu, jer je htjela da snima remake o Kleopatri, u kojem bi ona, dakako, igrala glavnu ulogu, producent Rudin ju je nazvao “netalentiranim razmaženim derištem”, koje misli “da je nešto posebno, a zapravo je skroz obična, slava je jedino što ima”. Zahvaljujući poznatom ocu Jonu Voightu, svojoj nametljivosti, braku s Bradom Pittom i potrebi publike za ikonama, ta negdašnja narkomanka postala je planetarno božanstvo bez ijedne dobre uloge ili režije. Pa, naravno, i kad to isfabricirano božanstvo dobije vodene kozice, i to je, kao što danas pročitasmo, planetarna vijest. A ako joj i splasne popularnost, može biti bez brige, opet će je na Brijune pozvati Šerbedžija da s nje na njega, preko poljupca dvaju antitalenata, prijeđe dio lažne veličine. I opet će Ivo Josipović trčati u Sarajevo da se s njom rukuje i da mu dade autogram, te da tako ojača svoj domaći i međunarodni ugled.
Utorak
16. prosinca
Ukorio Vargu, a s obitelji letio vojnim helikopterom
Vijest iz srpnja 2013. – premijer Milanović, njegova supruga Sanja i dvoje djece vojnim su helikoperom sletjeli u Hvar, gdje će ljetovati u vili Kovač, negdašnjoj rezidenciji komunističkog satrapa Bakarića. Vijest iz listopada 2013. – poslije dvodnevnog posjeta BiH, premijer je odlučio Vladinim zrakoplovom umjesto u Zagreb sletjeti na riječki aerodrom u Omišlju, gdje su ga čekala četiri službena automobila. Kada ga je fotoreporter pokušao slikati, iz protokola su mu poručili da se mora udaljiti, premijer je u privatnom posjetu i ne smije ga se snimati. Vijest iz prosinca 2014. – Zoran Milanović ukorio je ministra Vargu jer je službenim automobilom išao na skijanje u Italiju. Isti su dan dvojica socijaldemokrata izgladila nesporazum, pošto je ministar obavijestio premijera da u blizini skijališta nije bilo mogućnosti za slijetanje zrakoplova ili helikoptera.
Srijeda
17. prosinca
Hrvatska traži samo ono što Srbija duguje
Gledam anketu u kojoj je građanima Hrvatske postavljeno pitanje: “Treba li Hrvatska uvjetovati ulazak Srbije u EU rješavanjem otvorenih pitanja s Hrvatskom, kao što je to činila Slovenija prema Hrvatskoj, ili ne treba?” Potvrdno je gotovo dvije trećine odgovora, no zašto se uvijek u ovakvim prigodama Hrvatska poistovjećuje sa Slovenijom? Jer u odnosima sa Slovenijom Hrvatska je samo ustrajavala na međunarodnim pravilima o utvrđivanju granice, na povratku novca štedišama Ljubljanske banke, na ZERP-u, blažoj inačici gospodarskog pojasa kakav imaju stotine zemalja. Dakle, nije posezala ni za čim slovenskim, a Slovenija jest za hrvatskim. U sporu sa Srbijom Hrvatska ne poseže ni za čim srbijanskim nego traži samo ono što joj Srbija duguje: povratak još okupiranog teritorija i uređenje granica, podatke o nestalima, povratak kulturnog blaga, suđenje ratnim zločincima... Većina je Hrvata sigurno i zato da uvjet Srbiji bude i ratna odšteta, ali to je iluzija kraj političara poput Vesne Pusić koja više štiti interese Srbije nego Hrvatske.
Četvrtak
18. prosinca
Zemljače Kujundžiću, čemu autogol u BiH?
Ako je išta posljednjih godina postalo sudbinskom političkom težnjom Hrvata u BiH, onda je to težnja za trećim entitetom. Ako igdje Milan Kujundžić može dobiti nešto glasova, onda je to od Hrvata iz BiH u Hrvatskoj i Hrvata u BiH te od birača u Dalmatinskoj zagori. Unatoč tome Kujundžić se u Mostaru odlučno usprotivio trećem entitetu! Zašto taj autogol? Bit će da je u njega jača želja da se udvara ljubiteljima političkih provalija od procjene vlastitog interesa. U jednu je već bio upao idejom da se spomenik banu Jelačiću makne s glavnog zagrebačkog trga i tamo postavi Tuđmanov. Zemljače i imenjače, što ću s tobom!?
Petak
19. prosinca
Jadrankin izraz “Kud Ivo, tud i ja” vrijedi i danas
Prvo je Jadranka Kosor optužila Kolindu Grabar Kitarović da je svojim odlaskom u NATO bila kriva što je Hrvatska u SAD-u mjesecima bila bez veleposlanika, a potom je rekla kako ne želi “elaborirati cijeli slučaj” da joj se ne bi prigovorilo da radi za Josipovića, što je tom izjavom upravo uradila. Još jedan dokaz kako se gospođa Kosor nakon poraza u HDZ-u uspješno vraća u svoje prvobitno stanje drugarice, u stanje na koje ju je u Saboru kao premijerku podsjetio jedan zastupnik rekavši joj kako nije red da kao bivša članica Komunističke partije upozorava na “crvenu opasnost” u Hrvatskoj. Ali “Kud Ivo, tud i ja” – taj njezin slavni izraz odanosti vrijedi i danas, samo je sada Ivino prezime drukčije.
>>U čemu se Kolinda Grabar Kitarović razlikuje od Stipe Mesića i Ive Josipovića
>>K. Grabar Kitarović pokazuje državničku superiornost s kakvom je pobjeđivao Tuđman
>>Milan Kujundžić: Jadranka Kosor ne treba se ni kandidirati
ma daj ostavite ovu karikaturu,,,koga briga sta ona kaze i sta ona misli to je njeno pravo,,,ali nije za medije,,,jer to nije nikakva vijest opce je poznato da je josipoviceva produzena ruka...pa i njen brat je to potvrdio,,,cemu vise ovakvih gluposti ,,tko to zeli citati i zeli znati,,,