Izbori u SDP nisu važni samo za tu stranku. Važni su i za cijelo društvo. Zato nije nebitno tko će biti vođa ljevice i koji će smjer odabrati. Hoće li SDP ponovno postati stranka koja će svojim postupcima udarati demokratske standarde ili će taj primat preuzeti netko drugi.
Hoće li postati stranka koja će ono za što se zalaže pokazivati svakodnevno primjerima u praksi? Ili će im politike i načela za koja se tobože zalažu kao i do sada često biti samo mrtvo slovo na papiru.
Za sada se drže stare šprance i ne ulijevaju povjerenje. Dovoljno je pogledati što se događa u Saboru. Klub zastupnika SDP-a službeno vodi Zoran Milanović, ali kako je zauzet pametnijim stvarima, poput traženja novog posla po “regionu”, ne pojavljuje se ni na sjednicama Sabora ni na sjednicama Kluba.
A Klub za to vrijeme djeluje po onoj: kad nema mačke, miševi kolo vode. Pa je tako ekipa koja se pred publikom kune u ravnopravnost spolova odlučila da će svih osam predsjedničkih mjesta u saborskim odborima voditi, pogađate, kršni SDP-ovci. Kaos u Klubu prati i kaos na terenu.
Umjesto da su unutrastranačku kampanju iskoristili za podizanje stranke, da su taj mučan proces okrenuli u svoju korist, sukobili ideje, razgovarali s članstvom o budućnosti, ali i greškama iz prošlosti, otvorili pitanje novog profila SDP-a..., dogodilo se suprotno.
Kandidati se uglavnom nabacuju klanfama i izlizanim frazama, a uz to glumataju i da su najbolji prijatelji. Ali dok oni glume finoću, kaos unutra raste, a prljavština izlazi van poput priča o skrivanju lista za potpise, organiziranju izbornih skupova u istom gradu pola sata ranije nego što skup ima najjači suparnik, naručenim vrijeđanjima kandidata iz publike...
Ne pomaže ni činjenica da je devet kandidata u utrci za šefa stranke. To je potpuno razvodnilo izbore i izbezumilo članstvo koje muku muči s odlukom tko je najbolje, odnosno najmanje loše rješenje.
Za što će im valjda trebati nekakve specijalne moći. Jer zadatak nije nimalo lagan. Jedan favorit stranci nudi da s njim na čelu kolone kidnu nalijevo, drugi bi devastiranu stranku podizao putem Skypea iz Belgije, zapravo maštajući o Pantovčaku, treći se još uvijek upoznaje s ljudima, a četvrti koji navodno ima i najviše šansi zamijeniti velikog vođu vječno je novo lice i tobože veliki talent koji nikako da zasja u punom sjaju.
Zato ne čudi što oni mali, obični članovi, koji će na kraju i odlučiti o pobjedniku još uvijek nisu donijeli konačnu odluku. I koji s razlogom čekaju i debate na koje će sigurno doći poslušati što im njihovi wannabe šefovi imaju reći.
Pa zašto ne i nešto o najnovijoj ideji koja se rodila među SDP-ovcima: izbacivanju riječi partija iz naziva stranke. Jer, na kraju krajeva, možda od toga ne bude ništa, ali SDP-ovci koji za sebe vole reći i misliti da su članovi progresivne stranke ne bi smjeli imati tabue. Koji neke očito žuljaju.
>> Hajduković prvi predao potpise za predsjedničku kandidaturu u SDP-u
