U Hrvatskoj je sve uškopljeno! Sve što misli odjurit će iz zemlje za boljim prilikama ili zbog spašavanja vlastite glave! Nakon 17. travnja, izbora u HDZ-u, sve ostaje isto. Ne znam što može spriječiti novu katastrofu.
Igrači su sve lošiji, a onih koji ih mogu i žele promijeniti, i koji bi mogli biti bolji, sve je manje. I ono što je kvalitetno u strankama ne može isplivati na površinu i zauzeti jače pozicije jer je godinama negativna selekcija takva da se one kvalitetnije ne pušta dalje. Blokiraju vas oni koji nisu sposobni, ali su podobni i samo gledaju svoju guzicu, fotelju, uhljebljenje, vlastite interese, i to tako već od rada u stranačkoj mladeži. Čast iznimkama! Vani se pak događaju čudne stvari, dok nam tradicionalni partneri okreću leđa! Kako će se stvari za Hrvatsku odvijati, prilično je neizvjesno! No jedno je sigurno, Europa kakvu znamo više ne postoji! Koliko se situacija nepovoljno razvija za Hrvatsku, dovoljno govori činjenica da Hrvatska nije uspjela pridobiti nijednu zemlju EU za svoj stav oko otvaranja pregovora sa Srbijom u pogledu pravosuđa. Hrvatska je ostala osamljena i pitanje je koliko će biti ustrajna u svom osamljenom stavu, koliko će izdržati pod pritiscima i biti umiješna u lobiranju. U dosadašnjoj praksi uvjerili smo se da smo dobili rat sa Srbijom, ali nijednu diplomatsku bitku nakon rata.
Najsvježiji primjer takvog raspleta događaja jest nedjeljni intervju s austrijskim ministrom vanjskih poslova Sebastianom Kurzem. Na pitanje o srbijanskom zakonu koji jurisdikciju za ratne zločine proteže na teritorij bivše Jugoslavije, on mrtvo hladno odgovori ovako: „Nakon rata u bivšoj Jugoslaviji postojale su posebne okolnosti zbog kojih je 2003. usvajanje takvog zakona, koji su, uzgred budi rečeno, napisali međunarodni stručnjaci, bilo preporučljivo“! Koja je onda zadaća Haaškog suda? Kako bi to izgledalo da je nakon Drugoga svjetskog rata Njemačka ostala nedenacificirana i da je usvojila zakon kojim je ganjala za ratne zločine po cijeloj Europi?
Bi li to bilo moguće? Nikako! Ali ispada da je sa Srbijom sve to moguće. Zašto? U tome i jest problem. Zapad nikad nije želio osuditi Srbiju za ono što je učinila. Licemjerno i glupo. Srbija čak misli da je u tome profitirala.
Na žalost, svi su izgubili.
Stoga valja podsjetiti tko je udario temelje današnjoj Europskoj uniji. To je bila iskrena pomirba Francuske i Njemačke, višestoljetnih ljutih i zaraćenih neprijatelja, jer je Njemačka istinski priznala krivnju i kajanje za Drugi svjetski rat.
To je bio početak nove Europe. Zato Srbija ne može ići dalje u integraciju u EU dok isto to ne učini kao i Njemačka prije 70 godina. Srbija je izazvala rat, agresiju, imala fašistički režim i ne može se prema njoj postupati drukčije. Pitanje je samo koliko je hrvatska politika jaka i mudra da se drži tih principa te da ne poklekne pod pritiskom raznih interesnih skupina u EU koje guraju Srbiju.
Konačno je došlo vrijeme i da Srbija shvati kako velikosrpska ideologija treba ići u koš za smeće. To nije predmet za reciklažu i političku kampanju, što se danas događa u Srbiji. Zato Hrvatska i iz sigurnosnih razloga, a sigurnost, među ostalim, čine suverenost, demokracija i sloboda, ima dužnost i s pravom sprečava otvaranje 23. pregovaračkog poglavlja Srbiji. Ako je Njemačka odustala od svojih težnji i nije optuživala susjede nakon izgubljene vojne agresije u Drugome svjetskom ratu, i ako se Europska unija temelji na poslijeratnom miru, onda je takav isprobani obrazac dovoljno dobar i za odnose između Hrvatske i Srbije.
Europski diplomati, pa tako i Kurz, poručuju nam da sve naše prigovore Srbiji možemo iznijeti u pregovaračkom procesu. I podsjećaju kako i Srbija mora usvojiti sva mjerila za ulazak u EU te u svojoj zemlji provesti reforme. Ali da tome baš nije tako, imamo već niz primjera, od Rumunjske i Bugarske, primjerice, ali i Hrvatske. Znamo kako su išli pregovori za ulazak u EU i što se sve od nas tražilo.
I svi smo se nadali i željeli uređeniju državu, manje korupcije, bolje pravosuđe… Kako smo mi onda usvojili famozne uvjete? Tako što je razina korupcije i neodgovornosti na razini državnih institucija sve veća. Što imamo od EU osim što možemo, recimo, kupiti bez carine? Što smo dobili vezano za institucije? Dnevno smo svjedoci kako gotovo nema institucije koja funkcionira bolje. Čemu su onda služili svi ti pregovori? I onda takvo što ponoviti sa Srbijom? Nikako!
>>'Srbija neće dopustiti da je bilo tko, pa ni Hrvatska, ucjenjuje i ponižava'
>>Pregovori s EU: Srbija zbog Hrvatske na čekanju
Dokle god čekamo da nam netko drugi riješi naše probleme i dokle god se naši političari desne orijentacije ponašaju kao zečevi koji se načuljenih ušiju trzaju na svaki negativni ton iz famozne "javnosti", dotle ništa od nas i osuđeni smo na propadanje. Davno sam prije ulaska u EU upozoravao da će nam to donijeti samo još veće probleme, a prednosti nikakve. Mi u Hrvatskoj imamo jedan veliki problem, a to je veliko postotak ljudi koji su realno doživotni uhljebi na račun svoga "antifašizma", etničkog srpstva i "liberalnih" stavova udruga koje su ovisne o državnim novcima. Na svaku i najmanju naznaku kresanja njihovih uhljeb-pozicija - a upozoravanje na mitologiju koja prati "antifašizam" kod nas i na to da imamo manjinu koja stalno kuka da je ugrožena a ima jednu od najboljih pozicija u EU za njih je znak na uzbunu jer to odmah znači i kresanje sredstava - kreće opća halabuka i sramoćenje te blokada zemlje. Postoji li kod nas jedan hrabar političar koji je spreman povući odlučne poteze koji će konačno marginalizirati te bukače i omogućiti nam da se posvetimo pravom sređivanju stanja u zemlji? Očigledno nema. Pa ništa, onda ćemo polako umrijeti kao narod i država, pri čemu će nam jedina utjeha biti spoznaja da će i tumor svih tih uhljeba na tkivu našeg društva umrijeti zajedno s nama. Nije baš nešto, ali eto...