Porezna politika ostaje ista pa će prihodi ovisiti o rastu gospodarstva i aktiviranju državne imovine. Među prvima je na redu prodaja tvrtke Državne nekretnine u koju je prebačeno 5000 stanova i poslovnih prostora i od koje bi se moglo uprihoditi milijardu kuna. Načelni interes već su iskazali mirovinski fondovi. S mirovincima se dogovara i daljnja privatizacija. Čelni ljudi mirovinskih fondova jasno su Vladi rekli da žele ulagati u Hrvatske autoceste, hotelske kuće u državnom vlasništvu, HEP, ali i u Končar i Podravku, kao i niz drugih prosperitetnih državnih tvrtki poput Janafa. Samo od Končara država može uprihoditi 416 milijuna kuna, a primjerice – s minornim udjelom HT-a može se dobiti oko 200 milijuna kuna. Ako se nastupi odlučno i brzo pripreme modeli privatizacije, država bi mogla imati i više od 3,5 milijarde kuna prihoda od imovine pa bi se ministru Mariću olakšala fiskalna prilagodba. Ide mu naruku i očekivani rast BDP-a, ali neizvjesno je iz kojeg će se segmenta BDP-a generirati rast.
Tako glasi najava prvih poteza nove Vlade u cilju smanjivanja javnog duga i deficita državnog proračuna iako će se sve najtočnije vidjeti s donošenjem državnog proračuna, u kojem smjeru Vlada misli voditi državu.
Ali na što se cijela reforma svodi? Na prodaju! Jeste li igdje pročitali nešto o reformama? Posebice o reformama javne uprave? Onako, na kapaljku, stidljivo se najavljuje nekakva reforma javne uprave u smislu reguliranja plaća, praćenja efikasnosti državnih službenika i namještenika, njihovo nagrađivanje i kažnjavanje, građani će čak dobiti dodatne usluge preko interneta, pa će čak ukinuti i neke agencije, urede... Sve skupa jako sramežljivo ako znamo gdje su nam ključni problemi, što je u kampanjama najavljivano, a što nam se sad nakon izbora servira.
Znači, stvar je vrlo jednostavna i ništa novoga neću reći, nego samo ponavljati. Bez reformi i drastičnog smanjenja državnog aparata i javnih službi, broja županija i općina sve skupa je „trla baba lan“. Ako se minus ide smanjivati prodajom još preostale državne imovine, što će biti kad se i sve to proda, a minus i dalje ostaje? Tko jamči da se minus neće ponovno povećati jer gospodarstvo neće dovoljno brzo rasti kako bi se proračun punio?
Ali kako normalno poslovati u Hrvatskoj, kako pokrenuti gospodarstvo i investicije? Nakon što je nova vlast promijenila pravila vezana za energetsko certificiranje, došlo je i do novih promjena u računovodstvu. Stara je vlast zamislila da tvrtke svaki mjesec moraju podnositi prijave o plaćanju i dugovima pa su računovođe morali nabaviti novi softver, obučiti se, uložiti, poslodavci dobili dodatni stres zbog nemoguće papirologije... I sada je to ukinuto. Mislim, dobro da je ukinuto. Ali ovo postaje neizdrživo. Kako poslovati u zemlji u kojoj se stalno preko noći mijenjaju pravila?
Dobro je jedan prijatelj u našoj debati o ovim Vladinim potezima primijetio – ovo je jako loše. To može smanjiti deficit u 2016. godini, a što će biti poslije? Hrvatsko gospodarstvo naprosto ne može rasti uz ovakvu državu. Može biti nekog rasta, ali to neće biti dovoljno. To je situacija kao da vam jedan član obitelji kocka, a vi prodate imovinu da to pokrijete jednu godinu umjesto da on prestane kockati i počne raditi! A da politička krema nije spremna raditi, da se nije spremna suočiti s realnostima, najbolje govori nekoliko primjera. Jedan je primjer, koliko je bivših, nakon pada s vlasti, završilo u realnom sektoru? Na prste jedne ruke možda nabrojiti? Ili, drugi primjer, svi su se zaklinjali da će smanjiti prava državnim dužnosnicima, zastupnicima, posebno nakon silaska s vlasti, onih famoznih 6+6, i što se dogodilo? Baš ništa, nikome nije stalo da se odmah to promijeni iako su se svi slagali da to treba napraviti.
I što se onda promijenilo? Baš ništa! Vođenje gospodarske i fiskalne politike opet se svodi na novu rasprodaju samo zbog predizbornih obećanja, samo zbog statistike, samo zbog mandata, samo jednokratno i nepovratno. U čemu se onda razlikuje ova politika od politike HNS-a? Prije 15 i više godina neki su hrvatski intelektualci javno upozoravali, i s njima sam vodio debate i razgovore za Večernjak, da će Hrvatska postati zemlja konobara i sobarica koji će služiti eliti ako se nastavi vođenje politike kakvo smo imali tada. I opet se pokazuje da vladajuća garnitura nema petlje išta radikalno napraviti, pa makar i pod cijenu gubitka vlasti nakon jednog mandata
Gdje je problem ako se imovina proda mirovinskim fondovima?