Internet i drugi mediji čine čuda, i u najgorem značenju tih riječi. Evo jednog od tih čuda: premda gotovo svekoliko pučanstvo ove zemlje vjeruje u Boga, u javnosti se mnogo jače, mnogo češće i s mnogo više prava na društvenu općenitost čuje bezbožnost, agresivna bezbožnost (može li biti drukčija?).
Hrvatska europarlamentarka Marijana Petir nakon najnovijeg terorističkog napada u Belgiji, na Twitteru je napisala: “Eksplozije u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj su da nekima nije ništa sveto! Neće nas zaplašiti jer naš Bog je pobijedio smrt! Sretan Uskrs”. Ali ta ohrabrujuća, dobroćudna, duboko religiozna i ni protiv koga usmjerena poruka izazvala je, što bi se reklo, pravu poplavu negativnih, gnjevnih, uvredljivih komentara. Kaže se – “prava poplava”, premda je u usporedbi s osjećajima goleme većine Hrvata riječ o beznačajnoj lokvici, ali lokvici koja se razlila po medijima kao da je stvarno riječ o poplavi. Zar nije istina da se taj užas dogodio uoči Uskrsa i zar nije primjereno da mu jedna kršćanka uzvrati utjehom iz događaja presudnog za kršćanstvo i kršćane – iz Isusove pobjede nad smrću i njegova uskrsnuća!?
Ali kršćanstvo u ovom slučaju dotiče značenja mnogo šira od onih iz internetske bilješke Marijane Petir. Bi li Europa doživjela što doživljava da je u dugim stoljećima a i u najnovije vrijeme bila i ostala uistinu kršćanska, da njezina nemorala i zločinstava nije bilo u tolikim ratovima, u tolikom kolonijalnom porobljavanju i iskorištavanju neeuropskih, pa i muslimanskih zemalja, koje, u drukčijim oblicima, nije prestalo ni danas!? Kad vam netko napadne kuću i obitelj, nastojite se braniti ne samo zato što je riječ o vašoj kući i vašoj obitelji nego i zato što branite vrijednosti i ideale koje njeguje ta obitelj, tradicije i stečevine naslijeđene od vaših časnih predaka, branite ne samo kuću i ljude u njoj nego i duhovnu bit te kuće i tih ljudi, bit koja im daje smisao postojanja. Iz kojih se to vrijednosti, iz kojih se časnih tradicija, iz koje se biti postojanja Europa može suprotstavljati terorizmu i braniti sebe, svoje države i njezine narode?
Iz vlastitog uvida u Hrvatskoj možemo znati o kakvoj je Europi riječ – da je isključivo profiterska i grabežljiva pokazuju banke u našoj zemlji budzašto prodane strancima koje do iznemoglosti iscrpljuju i gospodarstvo i stanovništvo, pokazuju vlasnici velikih budzašto kupljenih strateških državnih tvrtki koje se ponašaju na isti način. I nije tako samo u Hrvatskoj nego u svim europskim zemljama u kojima su, gdje god su mogle, najmoćnije europske zemlje nametnule svoje gospodarske i financijske diktate, a pogotovo u zemljama koje su, slabašne i nevične zapadnoj pokvarenosti, izašle iz komunizma. Da se Europa drukčije ponašala, da nije svojim egoističkim i otimačkim politikama natjerala mnoge strance pritisnute nevoljama i bezizlazjem u svojim zemljama da se u nju usele, da su europske države sačuvale svoju nacionalnu moć i vjersku bit, svoje granice i svoju zaštitu umjesto što su postale ničije zemlje u iluzornoj Europskoj uniji, terorizma u Europi ne bi bilo. Da je Europa takva, da je kršćanska, i najžešći islamski ekstremist bio bi kudikamo manje motiviran za terorizam u njezinim državama, a i kad bi pokazao takve namjere, bio bi spriječen mnogo uspješnije nego danas. Po svemu što o njoj znamo Marijana Petir je zagovornica upravo takve Europe i takva kršćanstva, pa se njezin izrazito vjerski (i samo vjerski) usklik na Twitteru ne može poistovjetiti s Europskom unijom koja se u svojim temeljnim dokumentima odrekla kršćanstva, koja je pogazila svaki moral i koja nema duhovnog uporišta za svoju zaštitu.
Na žalost, to bi se moglo vidjeti i u budućnosti. Poslije pariškog pokolja teroristi su zaprijetili novim krvoprolićima, a zaprijetili su i poslije belgijskog. A iza svakog novog napada ponavljat će se izrazi solidarnosti i fraze o tome kako su na jednoj strani zločinci a na drugoj civilizacija. Gdje je solidarnost između otimačke Europe i onih kojima se otima, između zaštićenih elita i nezaštićenih građana, kakva je to civilizacija u kojoj nema morala i kakva je to vjera u pobjedu dobra kad je vjera u Boga napuštena!? Stoga bi se u tekstu Marijane Petir, koja je bistro jezero morala nasuprot mutnoj lokvici bezbožaca, riječima “Bog je pobijedio smrt” moglo dodati kako ovakva Europa u toj pobjedi ne sudjeluje.
>> Marijana Petir nakon napada: Neće nas zaplašiti jer naš Bog je pobijedio smrt
Europa će završiti kao Gavanovi dvori a tu priču o Gavanovim dvorima gospodin Ivkošić može ispričati u jednom od sljadećih brojeva Večernjaka. Poučna je za sve a osobito za silne i ohole.