Mirovinski fondovi ušli su u ovu godinu s imovinom vrijednom 98,12 milijardi kuna i s prosječnim prinosom ostvarenim u 2018. od oko tri posto, između 2,6% i 3,3%. S dosadašnjim tempom uplata doprinosa i razinom prinosa, u travnju će štednja u drugom stupu premašiti vrijednost od stotinu milijardi kuna, što je znatan kapital čija se društvena vrijednost tek treba pokazati i opravdati.
Hrvatska godišnje za mirovine izdvaja oko 40 milijardi kuna, što znači da privatna mirovinska štednja zasad može pokriti dvije i pol godišnje vrijednosti mirovina. No, taj će se novac usmjeravati u mirovine tijekom godina kako bi se njime pojačala primanja iz prvog stupa. Osamnaest godina od početka rada fondova drugog stupa i usmjeravanja pet posto doprinosa u privatnu mirovinsku štednju, tek ćemo ove godine dobiti prvi znatniji broj umirovljenika koji su štedjeli u drugom stupu te dobiti priliku vidjeti učinke učinjenog.
Za razliku od javnog mirovinskog sustava, čija je glavna odlika solidarnost, u privatnom bi trebala postojati čvrsta veza između uplata i iznosa mirovina. Tko uplaćuje više i štedi dulje trebao bi imati i veću mirovinu, no stručnjaci koji se bave mirovinskim sustavom smatraju da će i nakon dva desetljeća štednje tek trećina osiguranika drugog stupa osjetiti pozitivne efekte privatne štednje te će im kombinirana mirovina iz dva stupa biti veća nego što bi bila bez drugog stupa.
Prema tim procjenama, idućih desetak godina za sedam od deset novih umirovljenika javni mirovinski sustav i nadalje će nuditi sigurniju starost i veća primanja – što puno govori i o cjelokupnoj gospodarskoj situaciji u zemlji te (ne)efikasnosti domaće političke i ekonomske elite.
Petina hrvatskih umirovljenika smatra se siromašnima, prosječna mirovina pala je ispod 40 posto plaće, a projekcije pokazuju da će padati i dalje. Hrvatske su mirovine male dobrim dijelom i zato što je broj umirovljenika gotovo izjednačen s brojem zaposlenih. Stanje u javnom mirovinskom sustavu takvo je da je samo petina sadašnjih umirovljenika zaradila svoje mirovine, odnosno njihov iznos potpuno je pokriven uplatama tijekom radnog vijeka, dok ostalih 80 posto koristi neki od benefita solidarnog sustava. Jedni su tijekom radnog vijeka bili prijavljeni samo na minimalac pa bi im mirovina bila tri ili četiri puta niža nego što jest da ne postoji zaštićeni minimum; drugi koriste pogodnosti rezervirane za povlaštene skupine građana (ratni veterani, političari...), treći su otjerani u prijevremenu mirovinu u ranim pedesetim godinama života te su dulje u mirovini nego što su radili. Dva desetljeća hrvatske tranzicije obilježena su masovnim otkazima, niskim primanjima i općenito sporim rastom plaća te dugom recesijom, zbog čega je i drugi stup slika i prilika sredine u kojoj djeluje.
VIDEO Ovo su stvari koje morate znati o mirovnskoj reformi
Procjenjuje se da je prosječni član drugog stupa u proteklih 18 godina mogao na svom računu skupiti između 130.000 i 140.000 kuna – što je premalo da značajnije poveća vrijednost mirovine. Drugi stup preslab je da bi na sebe preuzeo sav trošak budućih mirovina, preuzet će otprilike četvrtinu, no ta četvrtina za veliku je skupinu zaposlenih premala da bi nadjačala pogodnosti koje ljudi crpe iz javnog mirovinskog sustava. Za neku pristojniju mirovinu i sigurniju starost štednja iz prvog stupa iz prethodna dva desetljeća trebala je biti oko 750.000 kuna, no kako stvari stoje s našim gospodarstvom, toliku ušteđenu svotu prosječno plaćeni hrvatski radnik neće moći skupiti ni da radi 40 godina.
Budući da su institucije nadležne za isplatu mirovina uzele dulje razdoblje prilagodbe, kolike će zapravo biti prve dvostupne mirovine prema uvjetima koji su stupili na snagu početkom siječnja, vjerojatno nećemo znati do isteka prvog tromjesečja, no ono što se sada zna jest da će drugi stup biti povoljniji za ljude s većim plaćama, dok će se svi drugi vraćati pod okrilje države, pa koliko traje. Primjerice, svi čija je plaća tijekom radnog vijeka bila od zajamčene minimalne do 80 posto državnog prosjeka ulaze u skupinu zaštićenih umirovljenika kojima se doplaćuje razlika do najniže zajamčene mirovine.
Vlada je odlučila da se zajamčena mirovina može ostvariti jedino povratkom u prvi stup, zbog čega se procjenjuje da će se 70 posto novih umirovljenika vraćati pod okrilje države. Do ulaska u EU vjerovalo se da je Hrvatska našla dobru formulu održivosti mirovinskog sustava s tri četvrtine mirovina iz solidarne javne i jednom četvrtinom iz privatne mirovinske sheme. No, masovni gubitak stanovništva najprije je uzdrmao domaće tržište rada, a s vremenom će se preliti i na fondove čija isplativost i održivost ovisi o uplatama zaposlenih, bez obzira na to bili oni državni ili privatni, mirovinski ili zdravstveni. U svijetu financija šest posto prosječnog prinosa koji su privatni mirovinski fondovi ostvarili od početka rada do danas smatra se dobrim rezultatom, no to je dobro za uspješne sredine i ekonomije, a ne zemlju koja je opterećena minusima i golemim rupama na koju god stranu da se okreneš.
Privatna mirovinska štednja uvedena je da bi se jače naglasio utjecaj uplata na konačni iznos mirovine, ali kako stvarni život nikad nije jednoznačan, kad bi država dopustila da se mirovine temelje samo na uplatama, dobili bismo dodatnu vojsku socijalnih slučajeva i ljudi koji skupljaju boce po kontejnerima. Isplativost cijelog koncepta vrlo brzo će se vidjeti na visini i broju mirovina koje će se početi isplaćivati iz drugog stupa.
Pogledajte video Porez na imovinu: Razlozi za i protiv
podsjetimo se samo nekih ulaganja mirovinskih fondova.Petrokemija,Dioki,Nexe,Magma,Viadukt,Agrokor....itd itd.Kad se podvuče crta da je tih 5% jednostavno sjedalo na račun i oročavalo se rezultat bi bio isti.Osim naravno što tada uhljebi menađeri ne bi mogli uzimati provizije i država ne bi mogla baratati vašim novcem za financiranje uhljeba....