Toga 8. kolovoza 1995., u posljednjim satima operacije Oluja, u Dvoru na Uni počinjen je jedan od najmučnijih zločina tijekom Domovinskog rata. U tamošnjoj je školi, pred očima danskog bataljuna, UNPROFOR-ovih vojnika koji sebe nazivaju časnicima, zvjerski pobijeno sedmero psihičkih bolesnika i hendikepiranih osoba.
Dva desetljeća kasnije, iz dansko-hrvatske filmske radionice izlazi dokumentarac, čija intencija nije trebala biti utvrđivanje krivnje za taj nikad rasvijetljeni zločin, već skretanje pažnje javnosti na zločin koji godinama proganja dansku javnost, kao što nizozemsku proganja masakr u Srebrenici.
Usprkos činjenici da je u trenutku zločina u krugu od deset kilometara ratovalo čak šest vojski i paravojski, taj dokumentarni film – djelomično i hrvatski jer je snimljen uz pomoć novca iz državnog proračuna – za taj zločin bez ikakvih dokaza optužuje upravo Hrvatsku vojsku. Naime, na snimci se vidi grupa vojnika kako prolazi kroz kukuruzište i prilazi mjestu gdje su bolesnici. Čuju se pucnjevi, a snimljeni vojnici potpisani su kao hrvatska vojska.
HV taj dan nije bio u Dvoru
Riječ je o kadrovima iz filma “15 minuta – masakr u Dvoru” danskih autora Georga Larsena i Kaspera Vedesmanda i u produkciji zagrebačkog Nukleus filma, vlasnika Siniše Juričića, koji je s 250.000 kuna financirao Hrvatski audiovizualni centar (HAVC). Proteklog ljeta prikazan je u programu Sarajevskog filmskog festivala, potom emitiran i na RTS-u te na nizu televizijskih kanala u Danskoj, no nekoliko mjeseci kasnije njegova je distribucija zaustavljena, a film poslan na doradu.
Upravo emitiranje na srpskoj javnoj televiziji nije promaklo Ivici Pandži Orkanu, hrvatskom branitelju i ratnom zapovjedniku obrane Sunje.
– Gledao sam film i šokirao se kada sam na odjavnoj špici vidio da su u financiranju sudjelovali HAVC i naše Ministarstvo obrazovanja, da se spominje HRT i da se autori filma zahvaljuju Savi Štrpcu, direktoru Veritasa, te srpskom tužitelju za ratne zločine Vladimiru Vukčeviću, dok istodobno iz DORH-a nitko nije pozvan da govori. Ukupno sudjeluje pet Srba, pet Danaca i jedan Hrvat, što već rječito govori o namjeri autora – kaže Orkan dodajući da ga je šokiralo sudjelovanje srpskog generala Mile Novakovića, ratnog zločinca s Interpolove tjeralice. A više od svega teza da su zločin počinili hrvatski vojnici.
– Zločin se dogodio kada HV-a nije bilo u Dvoru, taj dan povukli smo se do sela Zamlaća – tvrdi Orkan. Stoga je odmah u kolovozu prošle godine podnio kaznenu prijavu sisačkoj policiji protiv svih koji su omogućili stvaranje tog filma. Nakon izbijanja skandala, brojne braniteljske udruge uprle su prstom u Hrvoja Hribara, ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), javno tražeći njegovo smjenjivanje.
Na naše pismeno pitanje hoće li Hribar zbog skandala dati ostavku, iz ureda ravnatelja poslali su nam samo poziv za konferenciju za novinare koja će se održati u petak.
Na toj je presici ravnatelj Hribar istaknuo da je istragu pokrenuo puno prije HRT-ova priloga koji je prošlit jedan pokrenuo lavinu.
– Kronologija postupanja počinje 24. kolovoza 2015. kada je HAVC prevaren i kada je film prikazan bez uvida što je producent napravio. HAVC je obmanut, dogodio se film koji nismo odobrili – kazao je Hribar te dodao:
– U dio filma uvalili su se propagandisti poražene strane.
Major je slika Europe
Prethodno je naglasio da film nije na vrijeme pokazan onima kojima je morao biti pokazan, prema slovu ugovora i pravilnika.
– Zapravo, financirali smo film o danskom majoru koji je s bataljunom dobro naoružanih vojnika čučao kao zec, dok su 20 metara dalje ubijali nemoćne civile s posebnim potrebama, po nacionalnosti Hrvate i Srbe. Taj major je slika cijele Europe koja godinama nije poduzela ništa da se zaustavi ubijanje – rekao je, dodajući da danas već pokojni general Novaković nije spominjan u scenariju. – On je neobično iznenađenje ovog filma, no ne postoji zakon protiv pojavljivanja ratnih zločinaca u filmovima. Postoji etičan pristup takvom pojavljivanju, i po tome je danski film nejasan. Zato ga sad popravljaju – kazao je Hribar.
Upravo u vrijeme dok je ravnatelj HAVC-a održavao presicu, iz Ravnateljstva HRT-a stiže vijest o jednoglasnoj odluci da se Hrvatska radio-televizija potpuno ograđuje od filma. Pogotovo se ograđuje od sadržaja i poruka iznesenih u filmu, koji nisu u skladu s činjenicama i istinom o Domovinskome ratu. Potvrdili su da je HRT producentima prodao 2,4 minute svoga arhivskog materijala te da je “jedan njegov zaposlenik sudjelovao u radu na tome djelu”, ali da Hrvatska radio-televizija nije bila koproducent filma niti iza njega stoji, te da je u tijeku postupak interne revizije. Pritom, ističu da Ravnateljstvo nije odobrilo pravo na upotrebu svoga imena i logotipa te da će poduzeti mjere da se ta obilježja uklone s odjavne špice.
Premda u Ravnateljstvu ne navode ime zaposlenika koji je sudjelovao u radu na tome djelu, riječ je o HRT-ovu novinaru Saši Kosanoviću, koji je na odjavnoj špici predstavljen kao istraživač. Mediji su ovih dana naširoko preispitivali njegovu ulogu u filmu, pa su neki portali pronašli i njegov tekst objavljen u rujnu 2015. u Novostima, glasilu srpske manjine, koji se pod naslovom “Iznenađeni i uvređeni” referira na “Masakr u Dvoru” i kaznenu prijavu Ivice Pandže Orkana.
Zašto su Danci bili pasivni
Nazivajući ga “samozvanim istražiteljem ratnih zločina srpske pobunjeničke vojske”, Kosanović u tekstu inzistira da je intencija filma otkriti zašto danski vojnici nisu branili živote civila i zapucali na krvnike, a tekst zaključuje apelom da se pronađu krivci za taj strašan zločin. Međutim, autor navodi i da “pripadnici Hrvatske vojske uporno ponavljaju kako tog dana nisu bili u Dvoru, iako ima dokaza da nije tako”. Svjedoke i dokaze pritom ne podastire.
Pitao sam se kakav čovjek morate biti da počinite takav zločin nad nemoćnim ljudima, koji su srpskoj vojsci, kako su mi ispričali naši vojnici, očito bili teret pri povlačenju
Zbog zabrane javnog istupanja bez dopuštenja vrha televizijske kuće, ostali smo uskraćeni za njegovu izjavu, stoga smo za pojašnjenje Kosanovićeve stvarne uloge u filmu zamolili njegova kolegu, koji je želio ostati anoniman.
– Sašinu suradnju s produkcijskom kućom dogovorio je njegov nadređeni urednik Robert Zuber, ali u režiji, scenariju ili na bilo koji kreativan način kada je u pitanju sadržaj filma, Saša nije sudjelovao. Nije imao pojma ni da će ga potpisati na odjavnoj špici kao istraživača jer se za potrebe filma uopće nije bavio novinarskim poslom, samo im je osigurao jednog sugovornika iz HV-a, poslao nekoliko mailova, zatražio dozvolu za snimanje u školi te očitovanje DORH-a. Pritom je uz pomoć pukovnika Grujića iz Ureda za nestale uputio autore filma na groblje gdje su pokopani ostaci žrtava – kaže naš sugovornik, dodajući da Kosanoviću nije bilo poznato da autori žele otkupiti arhivu od HRT-a, ni da je HAVC dao 250. 000 kuna za snimanje filma.
– Napravio je apsolutno sve da u filmu bude zastupljena hrvatska strana, a spornu scenu u filmu koja navodno inkriminira hrvatske vojnike nikada ne bi potpisao. Tako mi je rekao ovih dana – ispričao je Kosanovićev kolega.
Morali doraditi film
Na zahtjev HRT-a oglasili su se ovih dana i danski producenti te odgovorili na neka od gorućih pitanja poput onog zašto u filmu nije naglašeno da je sugovornik general Novaković osuđeni ratni zločinac kojeg je hrvatski sud osudio na 20 godina zatvora jer je u razdoblju od 1991. do 1994. učestalo granatirao više dalmatinskih gradova i sela, pri čemu je poginulo ili ranjeno mnogo hrvatskih građana. Uostalom, u vrijeme snimanja filma za njim je bila raspisana Interpolova tjeralica. “Rat u bivšoj Jugoslaviji obuhvaća širok spektar događaja. Naš se film fokusira samo na ono što se događalo 8. kolovoza 1995., kad se dogodio masakr u školi u Dvoru, odnosno na one događaje koji su imali izravan utjecaj na našeg glavnog aktera (danskog majora, nap. a.) u odnosu na masakr. Za nas je bilo od presudne važnosti da razgovaramo sa zapovjednicima vojnih skupina na tom području. Što su ti ljudi učinili prije ili poslije ovog incidenta pripada nekom drugom filmu budući da je nemoguće u jedan sat filma uključiti sve događaje. Mi smo svjesni da je Novaković osuđen u odsutnosti u Hrvatskoj i shvaćamo potrebu da se to spomene. To je ispravljeno i sada je u filmu”, poručili su danski producenti.
Na pitanje zašto se u filmu ne spominje da su u Dvoru u vrijeme zločina bile Crvene beretke Milorada Ulemeka Legije, odgovaraju da prema njihovim izvorima spomenuta jedinica – nije bila u blizini.
Zaista, tko zna u kojem bi smjeru dansko-hrvatske producente odvela potraga za istinom da su, ravnoteže radi, za svoje sugovornike odabrali relevantne svjedoke s hrvatske strane, recimo, novinara Večernjeg lista Željka Grgurinovića iz Siska, tadašnjeg čelnog čovjeka HOO-a Žarka Puhovskog koji je bio dobro obaviješten o masakru ili pak Patrika Maceka, fotoreportera agencije Pixsell koji je tijekom Oluje pokrivao Banovinu. Spoznaja da su njegove fotografije završile u spornom filmu za njega je gorka jer osjeća da su iskorištene “za jeftine politikantske interese”. Prisjetio se da je njegov zadatak te ratne 1995. bio pronaći i fotografirati kolonu civila koju su srpski vojnici pregazili tenkovima pri povlačenju. U Dvor je ušao 10. kolovoza, dva dana nakon masakra.
– U vrijeme zločina, u jutarnjim satima 8. kolovoza, Dvor nije bio u rukama Hrvatske vojske. Prethodno ih je potisnuo srpski general Novaković, a naša je vojska vratila Dvor spornog dana tek navečer, kad je zločin već bio počinjen. Prema mojim saznanjima, počinila ga je srpska vojska – priča nagrađivani fotoreporter Patrik Macek, dodajući da ga je na mjesto zločina odveo hrvatski vojnik. Zar bi se ijedan vojnik takvim zločinom hvalio pa onamo odveo fotoreportera da ga je zaista počinio, kaže danas, ali dvojbi nema.
– Scena je bila zaista potresna. Vidio sam tijela invalida u kolicima koje je naša vojska nakon dolaska u Dvor prekrila plahtama i zapalila svijeće. Pitao sam se kakav čovjek morate biti da počinite takav zločin nad nemoćnim ljudima, koji su srpskoj vojsci, kako su mi ispričali naši vojnici, očito bili teret pri povlačenju – prisjeća se Patrik Macek trenutka kada su nastale potresne fotografije kojima smo ilustrirali ovu mučnu priču.
Nešto kasnije, odvezao se do točke koju je držala Armija BiH, udaljene tek koji kilometar od mjesta zločina. U blizini su bile i snage Fikreta Abdića, pa i Crvene beretke Milorada Ulemeka Legije, koje Ivica Pandža Orkan drži odgovornima za taj strašan zločin.
Tko ga je počinio ni danas se ne zna, premda se povremeno može čuti da se time bave i hrvatsko i srpsko tužiteljstvo, očito, bez ikakva uspjeha.
A s obzirom na to da će o sudbini protagonista filmskog skandala naposljetku, kako se čini, odlučivati politika, preostaje barem nada da će konačnu riječ o nikad rasvijetljenom zločinu jednog dana ipak imati pravna država.
>> Povukli film jer za zločin u Dvoru tereti HV
>> 'HAVC je prevaren, ratni zločinci su ubačeni naknadno, novac će biti vraćen i film izmijenjen'
Prije nekoliko dana u Večernjaku je, povodom otkrivanja afere, napisana rečenica da se film povlači i "prerađuje za prikazivanje u Hrvatskoj". Valjda da se Hrvati ne uznemiruju. Ostali će možda gledati "neprerađenu" verziju, onu za koju je Hribar dao novce. Ako nakon svega Hribar ostane u HAVC-u, onda je to prava sramota.