Prvi put nakon krize koja je poharala domaće gospodarstvo imamo opipljiv rast i naznake da će ekonomija prebroditi recesiju. Iako predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović opravdano nije zadovoljna rastom BDP-a manjim od 3 posto jer je svjesna da on ne rješava strukturne gospodarske probleme, činjenica jest da pada nezaposlenost i da je pred Hrvatskom dobra turistička sezona.
Poslovna zajednica u tome vidi priliku za uzlet, ali čini se da puno jasnije od političara vidi i mač koji svima visi nad glavom. Lipanj nije samo mjesec u kojem će se odlučivati o sudbini Tihomira Oreškovića i u kojem će se razotkriti ima li Tomislav Karamarko potencijal za sastavljanje nove većine – to je mjesec u kojem će se odlučivati o kreditnom rejtingu Hrvatske. Ako padne, Hrvatska će biti označena kao zemlja koja je bankrotirala, a kamate na zaduživanje građana, tvrtki i same države znatno će narasti.
Hoće li pred bonitetne kuće imati uopće tko stati braniti domaće pozicije, veliko je pitanje jer ako opozivom Oreškovića padne Vlada, onda ministar financija ima samo tehničku ulogu. Prema makroekonomskim pokazateljima mi nismo ekonomija kojoj u kratkom roku prijeti nelikvidnost ni nemogućnost otplate dugova, ali treba imati na umu da smo u razdoblju povijesno najnižih kamata i da se vjerovnici koriste sadašnjom političkom situacijom kako bi si povećali zaradu na hrvatskom dugu. Ima li svijesti o tome u političkim krugovima?
Nestabilnost izazvana međusobnim obračunima koji su iz Vlade prešli i u redove HDZ-a radi u korist tih interesa. To valja imati na umu kada se donose političke odluke koje mogu srozati šanse cijelog društva. Hrvatska zaostaje za ostatkom Europe zbog neodgovorne politike koja konačno mora shvatiti da je ovo prijelomni trenutak i da se mora ponašati državnički i donositi državničke odluke. I poslovnjaci i Pantovčak svjesni su da nam je potrebna stabilnost koju izbori neće donijeti jer, ako je vjerovati anketama u odnosima snaga, oni ne bi ništa bitno promijenili.
