Kad bi se, primjerice, provela anketa o tome je li nam bilo draže
slaviti Božić u komunizmu ili danas, gotovo sam siguran da bi
pobijedila komunistička proslava. U komunizmu je, naime, Božić službeno
bio nepriznat, u javnosti uglavnom prešućivan, a u
stvarnosti naglašeno prisutan, premda su se jele na trgove
postavljale prije Nove godine, a novine i dnevnici previđali su razloge
prave proslave.
Slavilo se potajno po poduzećima, u školama, na fakultetima,
brodovima i u kafićima...
Izostajalo se s nastave i s predavanja, na posao su se nosile fritule i
bakalar na Badnjak, a za Božić kolači, suhe smokve i - ako se samo
moglo - rakija. Vrhunac je bila polnoćka i, na Božić, misa pa
obiteljska okupljanja. Puno je bilo žara i zanosa u
tadašnjim božićnim pjesmama...
Božić je, naime, više bio dinamika osvjedočenja kojem
vanjsko slavlje nije pojelo sadržaj. Danas će se takvo božićevanje
protumačiti i kao oblik otpora represivnom režimu, no Božić je tada bio
uglavnom osobna, obiteljska i župna proslava, a manje sekularna i
civilizacijska. Bilo je i konspirativnih božićevanja po kaznionama i u
državnim sekretarijatima, a autor ovih redaka je, za ilustraciju, i uz
prijetnju vojnog suda JNA, doduše iz sakristije u Jaski
slavio svetkovinu Božića. Ako se baš moralo, na Božić se kao
nešto radilo, a zapravo sve je bilo utrnuto, gotovo
paralizirano. Ustvari, Božić je paralizirao odredbe i zakone koji su ga
zabranjivali.
Danas je po srijedi uglavnom obrnuta proslava. Božić su paralizirali
njegovi sekularni vjernici i preprodavači svetoga. I prije no
što će početi došašće Božiću se počeo
trošiti sadržaj prerano izmamljujući njegove melodije,
nudeći njegove surogate, kočopereći se njegovim šljokičastim
ukrasima i značenjima, izvlačeći ga iz sakralnog u prostor konsumizma,
šireći njegovo trajanje, pretvarajući ga, naposljetku, u
njegovu suprotnost marketinškog jockera za izmamljivanje
novca. Božić su pojeli domjenci još i prije Badnjaka...
Izgleda da Božić prodaje sve, od automobila do čačkalica, i stječe se
dojam da smo svi i nepovratno uvučenu u takav način božićevanja.
Milijarde plešu oko Božića, a mi se nadmećemo u
izmišljanju (nikad dovoljno skupih) darova pa takav Božić
sve više postaje blagdan teških frustracija.
Izgleda da nam je Božića previše i prije no što
je počela njegova liturgijska proslava.
Ne treba vratiti komunizam i represiju da bi se vratio smisao slavlja,
no oni koji istinski žele božićevati svjesno će se odmicati od ovako
sekulariziranog Božića. Jer, Božić je ipak bogatstvo jednostavnosti i -
ne samo simbolično - božanska veličina na slami i u jaslama...
VEČERNJI BREVIJAR
Previše Božića?
