Najave koje su se prije godinu dana, tj. neposredno nakon završenih parlamentarnih izbora, mogle čuti da će se protiv Crkve pokrenuti specijalni rat, a koje su dolazile iz nekih očito dobro obaviještenih i zabrinutih krugova, zvučale su kao znanstvena fantastika. Danas je posve jasno da je taj specijalni rat u punome jeku. Prvo, ugled Crkve mora se narušiti na sve moguće načine, zatim doseg njezina djelovanja mora se znatno smanjiti i treće – ulogu ne samo vjernicima najbrojnije Katoličke crkve nego i svih ostalih vjerskih zajednica u društvu treba svesti na minimum.
Posljednja potvrda tih teza blasfemični su plakati dviju “djevica marija” u lezbijskom zagrljaju za najavu neke trećerazredne predstave u jednom zagrebačkom kazalištu, kojemu je direktor brat blizanac potpredsjednika Sabora pa ta svetogrdna poruka kao jaje jajetu sliči svim porukama i porugama koje su dosad izrečene na račun Crkve, njezinih vjernika i svetinja od početka ove vlasti.
Sve je počelo i dobilo ritam “disleksičnim” duhovnim izjavama samoga premijera koji je katkad govorio kao starozavjetni prorok, a katkad kao novozavjetni mesija, kojima se najšira javnost čudila, jer ne samo da nisu uobičajen dio njegova leksika nego često nisu ni priličile potrebama trenutka i konteksta u kojima su izgovarane pa su u očima mnogih (ponajprije onih iz vjerskoga miljea) zvučale kao sprdnja.
No, kako u početku ne bi ostalo samo na riječi, prešlo se na konkretna djela uvođenjem spornog spolnog odgoja u škole. (Namjerno ne spominjem “zdravstveni odgoj” jer Crkva i vjerske zajednice nisu protiv zdravstvenog odgoja, nego protiv 4. modula toga kurikuluma, nap. a.). Učinjeno je to mučkim manevrom kako bi se namjerno izbjegle vjerske zajednice, čak toliko nepristojno da se iz nadležnog ministarstva nisu udostojili odgovoriti na pozive za susret koji su nekoliko puta upućivani. Ako su spomenute premijerove izjave trebale peckati samo one hipersenzibilizirane, onda je nasilno uvođenje spolnog odgoja u škole trebao biti udar na vjerničku bazu, tj. 86 posto katolika koliko ih je u Hrvatskoj, jer nju mahom čine roditelji koji su odgovorni za odgoj svoje djece.
I tu je Crkva, s najvišeg hijerarhijskog vrha, odlučila povući crtu i stati u obranu vlastitih interesa i doslovce interesa svoga naroda.
Obračun s crkvenom strukturom tek slijedi. Premda je s državnog vrha upućena poruka da se ugovori Hrvatske i Vatikana neće mijenjati, radi se samo o formalnom spinu jer se ugovori nastoje derogirati gotovo na svakom području. Primjerice, onaj o gospodarskim pitanjima, gdje su biskupi stavljeni pred svršen čin da se odreknu 50 milijuna kuna u krizi, a država im je pritom dužna još oko 250 milijuna kuna. Ili onaj o vojnom dušobrižništvu prema kojemu će se broj vojnih kapelana uskoro toliko smanjiti da će i pitanje samog Vojnog ordinarijata postati upitno. Sada je, sa zdravstvenim odgojem, na redu i svjetonazorski obračun u školi...
No unatoč tome unutar Crkve ima onih koji misle da to nimalo za samu Crkvu nije loše, tj. da će probuditi onaj uspavani duh koji se godinama oslanjao isključivo na želju same Crkve da vlada materijalnim zaboravivši da bi to isto materijalno moglo zavladati njome i posve ubiti ono duhovno koje je glavna dimenzija i Katoličke crkve i ostalih vjerskih zajednica.
Pa tako “specijalni rat” može biti prilika i za “specijalnu obranu”, razbuđivanje i buđenje duhovnosti na svim razinama. Što je u povijesti redovito bilježilo pobjede i dugoročno ostavljalo trag pobjednika.
Recite mi gdke se mogu izbrisati iz te nazadne katoličke crkve-i ja i moja žena, roditelji su nas kao malu djecu upisali u nju a mi nismo imali pravo izbora, i sada i mi sačinjavano tih 86% kojim se crkva tako ponosi- ne slažemo se u ničem sa crkvenim stavovima i ne želimo pripadati toj zajednici-gdje se briše???