Pod ravnanjem najtrofejnijeg svjetskog vaterpolskog trenera Ratka Rudića (68) vaterpolska reprezentacija Brazila skinula je najveći skalp otkako postoji. Uz navijački ugođaj na tribinama plivališta Maria Lenk kao da je riječ o nogometnoj utakmici, Brazilci su u 3. kolu natjecanja po skupinama pobijedili najveće favorite za olimpijsko zlato Srbe (6:5) i tako s tri startne pobjede (Australija, Japan, Srbija) osigurali nastup u četvrtfinalu.
Ratko je čudotvorac
Priskrbio im je to trener koji ima četiri olimpijska zlata s tri različite reprezentacije i koji se u ovom ciklusu prihvatio posla s reprezentacijom koja nema potencijala da s njom osvoji i svoje peto olimpijsko zlato.
– Nakon svih tih trofeja, ako gledamo pojedinačne pobjede, s obzirom na vrijednost momčadi koju sam preuzeo prije dvije godine, a koju s ovom ne možete usporediti, ovo je jedna od mojih najvećih pojedinačnih pobjeda. Dakako, najveću vrijednost uvijek imaju utakmice za medalju, no ovo je iznenađenje za cijeli vaterpolski svijet i ova pobjeda ima vrijednost kao slika velikog napretka koji smo ostvarili.
Kako je u tome uspio? Zamolili smo ga da nam otkrije tajnu.
– Ne mogu vam otkriti tajnu, ali vam mogu reći da sam to postigao velikim radom. Kao i uvijek. Ja sam vam od onih trenera rudara.
Pa to mu i prezime sugerira.
– Ha-ha, tako nekako... Ja uđem u rudnik sa svojim igračima i mi kopamo, kopamo, kopamo sve dok nešto vrijedno ne iskopamo. Na stranu ovi poznatiji igrači kao što su Perrone i Soro, no domaći igrači podigli su se jako puno i sada imamo ujednačenu momčad koja se može boriti s bilo kim.
Pretpostavljamo da Jugova igrača Perronea, Srbina Soru i našeg Vrlića nije morao uvjeravati da Brazil može dobiti Srbiju, a to vam je kao da Srbija dobije Brazil u nogometu, no ostale igrače zacijelo jest?
– Jest, njih sam uvjeravao i oni su na kraju u to i povjerovali. Ha-ha... Psihološki rad zapravo je svakodnevni rad kroz koji se podiže samopouzdanje. Dečki sada igraju bez straha, ali disciplinirano i više nismo autsajderi.
Je li ovo najveća pobjeda Brazila dosad ili je to ona pobjeda nad Hrvatskom, na završnom turniru Svjetske lige (17:10)?
– Ovo je ipak veća pobjeda jer Srbija je posljednje tri godine dominirala. Oni su prvaci svijeta, Europe i pobjednici Svjetske lige i iz naše perspektive pobijediti njih je čudo.
Ne gledam društvene mreže
Po svemu sudeći, Rudiću se smiješi još jedan naslov najboljeg trenera u momčadskim sportovima u Brazilu za kojeg je bio proglašen lani.
– Mi se ne možemo ni približiti nogometu, no ovo će ipak imati veliki medijski odjek. Doduše, ja vam o tome malo znam jer novine ne čitam, a društvene mreže ne pratim i moj se život na ovim Igrama odvija na relaciji soba u olimpijskom selu – restoran – bazen.
Po knjigama Rudiću su ovo 13. uzastopne Olimpijske igre, no on nas sam tu malo korigira.
– S obzirom na to da sam uoči dvojih Igara slomio ruku, ovo su mi zapravo 11. aktivne igre. U Meksiku i Montrealu bio sam prijavljen, ali nisam igrao. Kao treneru ovo su mi devete Igre.
S takvim ogromnim iskustvom zacijelo je najmjerodavnija osoba da procijeni nečije izglede za olimpijski naslov.
– Bez obzira na poraz Srba protiv nas, oni su momčad koja može ovdje osvojiti zlato. Ne bi bilo prvi put da netko tko je turnir započeo s dva remija i porazom, na koncu to natjecanje i osvoji. Pa sjetite se Mađarske na SP-u u Barceloni. Gubili su u skupini, a na kraju su bili svjetski prvaci.
A Hrvatska?
– Po meni, Hrvatska je jedan od kandidata za najviši plasman. Imali smo zajedničke završne pripreme kod nas u Salvadoru i na svakom su nas treningu tukli.
Bravo Ratko, to je najbolji način: raditi, raditi i opet raditi. Eh, da nam je discipline i volje da svi tako radimo, ali...