Nakon što je na prošlim parlamentarnim izborima HDZ preuzeo vlast u Hrvatskoj, govorilo se da će nama zastupnicima u novom sazivu Sabora biti teško parirati kolegama iz SDP-a, odreda bivšim ministrima. Poslije sam se uvjerio da je to zapravo bila pogrešna procjena. Neka se ne uvrijede kolege zastupnici SDP-a, ali moram kazati da sam mnogo više očekivao od njih, osobito od onih koji su u jednome mandatu vodili državu.
Njihov nastup u Saboru bio je veoma blijed. Budući da su oporba, logično da su napadali Vladu, međutim, kad su to činili, onda je to u pravilu bilo neargumentirano i neuvjerljivo. Često sam slušao kako, primjerice, jedan Šuker s lakoćom i uvjerljivo ušutkava SDP-ove financijske stručnjake Linića i Crkvenca. Jednako tako bilo je kad je Picula na tanak led stavljao vanjsku politiku, Pančić prava branitelja, Antunovićka obranu itd.
Da i ne spominjem neumornu Ingrid Antičević ili neponovljivog (ali uvijek istog) Stazića. Oni uglavnom upotrebljavaju kazališne vještine kako bi se narugali svemu što dolazi iz Vlade ili od zastupnika koji je podupiru. To nekad izgleda zabavno, ali prozirno je i očigledno prazno. I uvijek, već viđeno. Rijetke su iznimke. Takav je koprivnički gradonačelnik (Mršić), koji kad govori o onome što najbolje poznaje, o lokalnoj samoupravi, izgleda iskrenije i uvjerljivije.
Ni do kraja mandata ne može se očekivati bolja izvedba SDP-a u Saboru. Otvoren je lov na predsjednički stolac u toj stranci, a u tom lovu nema pravila.
Željka Antunović, koja sada vodi stranku, nije bila konzultirana kad je svojedobno "mladi lav" Milanović otvorio lov na predsjedničku fotelju. Prema spomenutom Mršiću, nitko se nije trebao kandidirati bez dogovora i plana. Prema njemu, nitko nema pravo zbog vlastitih ambicija ugroziti dojam stranačkog jedinstva. U to doba njegov kolega Antun Vujić tvrdio je kako nema ništa loše u Milanovićevoj kandidaturi jer je to demokratski iskorak.
Tvrdnja kako ništa ne smije zasjeniti stranačko jedinstvo, govori kako ga zapravo nema. Kao što i Milanovićev "demokratski iskorak" šapuće o demokratskoj oskudici.
A politika i ljudskost? Dok se Račan borio za život, oni su se međusobno, s osmijehom, borili za njegov stolac. Ili je u politici sve opravdano?! Osobito u politici "demokratskih promjena" koja baštini komunizam, koji je prema velikom papi Ivanu Pavlu II., uz fašizam i nacizam, najveće zlo koje je pogodilo suvremeni svijet.
