U Hrvatskoj je pri kraju sezona bijelih tartufa; u Sloveniji je u
punome jeku sezona ludih gljiva! Dok se u Hrvatskoj čeka Božić,
Slovenija se sprema za rat.
Prva objava rata, proglašenje slovenskoga gospodarskoga pojasa u
hrvatskome moru, dočekana je na razini svoje ozbiljnosti; ova druga,
blokada hrvatskoga puta u EU, Slovence je bacila u euforiju. Ne samo
onaj malograđanski šovinistički sloj, kakav postoji u svakoj
srednjoeuropskoj zemlji; jedini su glasovi razuma Franco i Aurelio Juri
u slovenskome odnosno Europskome parlamentu, te donekle Vlado Miheljak
u “Dnevniku”. Ostali su se homogenizirali u pokliku “Blut und Boden!”;
dorasli su do stupnja na kojemu su Talijani bili 1922., Nijemci 1933.,
a Srbi 1987. godine. Put dalje dobro je utrt.
Oni koji se ne sjećaju kako su Srbi postigli takvu homogenizaciju
trebali su pratiti slovenska glasila. Informativni TV program nalikovao
je sastancima ratnih stožera, tisak je širio laži i raspirivao mržnju,
a bruxelleska dopisnica portala “Razgledi”, koji slovi za
liberalnodemokratski, dijelila je savjete premijeru Borutu Pahoru kako
učinkovito spriječiti ulazak Hrvatske u EU!
Dopisnica državne agencije STA – ili možda njezina urednica u Ljubljani
– iskrivljavala je i nadopisivala riječi predstavnika francuskoga
Predsjedništva EU na brifingu za bruxelleske dopisnike: iako su svi
jasno čuli – a mnogi i snimili – da Predsjedništvo “poštuje stav
Slovenije, ali u slovenskome prijedlogu ima stvari koje ne idu u
dobrome smjeru i kojima se zapravo nastoji preodrediti međudržavnu
granicu”, STA je javila da on “potpuno razumije i poštuje stav
Slovenije da se ne može suglasiti s napretkom Hrvatske u pregovorima s
EU dok god ne dobije čvrsto političko i pravno jamstvo da pregovaračka
polazišta Hrvatske neće predodređivati njezinu kopnenu i morsku
granicu”!!!
Kako da sada Slovenci shvate zašto EU, valjda prvi put u povijesti, nije solidarno stala uza svoju članicu, nego uz Hrvatsku?
Slovence i Hrvate nikada nisu opterećivali nikakvi povijesni sporovi.
Dapače, dva se naroda nisu ni doživljavala bitno različitima. Slovenac
Stanko Vraz postao je hrvatski narodni preporoditelj, a Vladko Maček
jedan od najznačajnijih hrvatskih narodnih i političkih vođa.
Ni spora oko granice nije bilo dok doseljenik Joško Joras nije poželio
svoju kuću opremiti a da na uvezenu robu ne plati carinu; kada to nije
prošlo, na njegove se pokušaje da kuću, zajedno s tlom na kojemu je
sagrađena, “preseli” u Sloveniju nadovezala protofašistička frakcija
malograđanske strančice SLS.
A onda je u tome svoju priliku za dosezanje političkoga vrhunca
primijetio “šetebandijere” Dimitrij Rupel i izmislio “nacionalni
interes”: doticaj slovenskoga mora s međunarodnim vodama. Konačno se na
sve to nalijepio Pahor, populist kvaziurbanoga, Haiderova kova.
Ljubljani i Bruxelles i zemlje članice poručuju da je blokadom europske
politike proširenja teško ugrozila vjerodostojnost Unije. Hrvatskoj
kažu da ostane mirna i nastavi se preobražavati kako bi prije kraja
2009. završila svoju zadaću, a da će pitanje Slovenije riješiti oni.
Sjeća li se tko europske izolacije Austrije 2000. godine?
U Sloveniji, međutim, ludilo raste: čak se i 60 posto čitatelja
“Mladine” izjasnilo za blokadu! Povratka nema, uzdignute desnice,
zbijeni čvrsto, naprijed u ponor!
Naravno da u Hrvatskoj nema bojkota slovenskih proizvoda. Svaki je
građanin, međutim, slobodan izabrati hoće li susjedima pomoći da se
osvijeste ili će svojim novcem podupirati njihovu ludost.
EUROZOV
Sezona ludih gljiva
