Alina Pantseyeva prva je žena pobjednica u showu "Život na vagi". U osmu sezonu showa ušla je sa 145,3 kilograma, a u finale sa 73,6 kilograma – izgubila je 71,7 kilograma! Ova uporna Bjeloruskinja tijekom showa više puta govorila je o tome kako je tijekom djetinjstva bila žrtva nasilja.
– Svašta sam u životu doživjela, u djetinjstvu su me jako tukli. Jednom su me istukli mojim tenisicama. Ne sjećam se kako sam se obranila, sjećam se samo toga kako mi je počela curiti krv iz nosa. To je bio već drugi put da su mi slomili nos – ispričala je Alina koja je zbog takvih situacija bila iznimno tužna i razočarana.
Kako kaže, uključivanje njenih roditelja da bi je obranili samo je pogoršalo stvari, pa je bila prisiljena odgovarati istim riječima i braniti se. Prisjetila se i za nju posebno traumatičnog iskustva: – Došao je taj jedan dečko i ugurao me u kontejner sa smećem – priznala je Pantseyeva koju su nazivali i pogrdnim imenima, a trenerica Mirna dodala je kako ne može vjerovati da se u našoj okolini nalaze osobe koje mogu toliko psihički uništiti mlado biće.
GALERIJA: Ana Rucner u rijetkom izlasku s 18-godišnjim sinom koji nevjerojatno sliči na tatu Kalembera
Alina je o vršnjačkom nasilju govorila i u razgovoru za Večernji list.
– Nažalost, djeca znaju biti jako agresivna. Nakon što sam izašla iz kuće, počele su mi se javljati cure koje sada preživljavaju slične događaje... Dakle, kad sam pričala o svojem djetinjstvu, pričala sam o periodu prije 15, 20 godina, kad još nije bio takav napredak tehnologija, informacije nisu bile toliko dostupne i ljudi nisu bili toliko svjesni. Sad imamo sve neophodno da budemo bolji ljudi i da pružimo kvalitetniji odgoj, ali je problem vršnjačkog nasilja, nažalost, još uvijek aktualan... Mislim da se mora početi raditi s obiteljima jer sve kreće iz obitelji, mora se pričati i objašnjavati, roditelji bi trebali biti svjesni svoje odgovornosti, a djeca u školi trebala bi imati spolni odgoj, razgovore s psiholozima i nešto poput sata empatije, gdje bi im se objašnjavalo što sve mogu učiniti drugome svojim ponašanjem. Djetinjstvo je temelj, neki ljudi to, nažalost, ne shvaćaju ozbiljno. Neki su ljudi dovoljno surovi, pogotovo iz starijih generacija, znaju reći: „Pa i mene su lupili, ali ništa, preživio sam i ne cvilim“, „U naše vrijeme depresija nije postojala“ i slično. Postojalo je sve: i depresija i traume, samo što je pristup tome bio drukčiji.
Ali kako je čovjek napredovao tehnološki, voljela bih da napreduje i psihološki, moramo ići u smjeru boljeg života, a to je nemoguće bez empatije. Moramo razumjeti koliko je djetinjstvo osjetljivo i bitno razdoblje i da za većinu naših "odraslih" problema korijen leži u djetinjstvu. Za sebe mogu reći da imam puno posla na traumama kroz koje sam prošla, bilo je i vrijeđanja zbog debljine i ismijavanja, bilo je i nekoliko tučnjava od kojih je jedna bila baš brutalna i o njoj sam pričala u showu. Te će me traume pratiti cijeli život, nažalost. Ne želim da još netko prolazi kroz slične stvari, to ostavlja posljedice i stvara toliki kaos u glavi. Ne želim da neko dijete nema svoj sigurni kutak, a preživljava neku vrstu nasilja. Ali dok se o tome ne priča – o tome se i ne zna... Ja bih savjetovala da se priča o tome... Otvoriti se pred učiteljima ili roditeljima, pričati sa psihologom u školi, potražiti pomoć odraslih ljudi. Pronaći neki hobi – crtanje, pjevanje, sport i početi jako raditi na njemu. Zato što će se dijete tako osloboditi negativnih emocija, ispuniti svoj dan i manje razmišljati o stvarima koje ga mogu traumatizirati i naposljetku napredovati u tom hobiju jer će na njega trošiti više vremena i emocija – kazala je Alina.
VIDEO: Ivana Kekin: Gledala sam Mjenjačnicu i rekla: Ovo je tip za kojeg ću se udati
