Ana Brdarić Boljat i Tomislav Jelinčić od samih su početaka na RTL-u, koji 30. travnja slavi svoj 15 rođendan. Ispričali su nam što se od tada promijenilo i kakvi su bili počeci.
Čega se prvog sjetite na spomen svojih prvih dana na RTL-u prije 15 godina, kakva je atmosfera bila?
Ana: Sjetim se svoje grozne frizure. Šalu na stranu, sjetim se nestrpljivosti, mjeseci bez sna, pozitivnog natjecateljskog duha među kolegama jer samo odabrane priče ulaze u emisiju, a tada smo znali i tulumariti.
Tomislav: Najprije se sjetim natpisa “It’s OK. For Croatia!” Pisalo je to na svim komadima sofisticirane tehničke opreme koja je stigla iz Njemačke od velikog RTL-a za najmlađu bebu, RTL Hrvatsku. Doduše, mijenja se smisao poruke kada maknete točku, ali atmosfera je tih prvih mjeseci i dana bila toliko dobra da ni poruka “dobro je za Hrvatsku” nije predstavljala nikakav problem.
Kako su izgledali ti počeci dok se gradio informativni program RTL-a?
Ana: Za mladu novinarku poput mene bio je to dokaz da stiže novo vrijeme u hrvatski eter. I oni koji su imali više iskustva prolazili su istu školu. Ponovo smo učili o slici, fokusu priča... Svaki dan smo stvarali priče samo da bismo ih gledali i komentirali. Bila je to neponovljiva energija i zaista je okrenula naglavačke televizijski program u Hrvatskoj. Odmah su nas prepoznali gledatelji željni promjena i slijedili su nas kolege s drugih televizija.
Tomislav: Mladenačka energija, entuzijazam, stvaranje novog bili su nam poput dopinga. Vjerujem da bih i danas pao na doping-testu. Ne možeš informativu lako izbaciti iz krvi, to znaju oni koji su u tim počecima sudjelovali.
Gdje ste brusili novinarsko znanje prije dolaska na RTL?
ANA: Nema što nisam prošla radeći na OTV-u. Ondje je bila ne samo škola novinarstva, već i škola života. Kad si mlad, nedostaje ti samokritike, tako da nisam imala strah od novog, upravo suprotno. Biti dio odabranog tima za novu nacionalnu televiziju bila mi je čast.
Tomislav: Prije RTL-a sedam sam godina radio na HTV-u. Nakon Dječjeg programa prošao sam tada možda najbolju novinarsku školu Zagrebačke panorame, Vijesti u Dobrom jutru, vodio i uređivao Podnevni dnevnik, radio reportaže za središnji dnevnik... A prije HTV-a radio sam kao novinar i voditelj na OTV-u, na radiju, pisao za novine….
Sjećate li se prvih zadataka za RTL?
ANA: Kako ne! Recimo da su društvene teme bile moje područje. Svakog jutra očekivalo se da predlažemo priče, produciramo ih...ali i da budemo spremni odgovoriti na izazove uredništva. Jednom se tako dogodilo da slovenski veleposlanik napušta Zagreb, šalje se diplomatska nota, a šef tada kaže: “Brdi, ajde na live”. Nije bilo pametnog telefona da provjerim detalje. I da, još sam bila vani s prijateljima jer bila su 23 sata, petak. Ide prijenos uživo, ali uspjela sam „uhvatiti“ “veleposlanika“ i dobiti ekskluzivne informacije. Bilo je to vrijeme uoči hrvatsko-slovenskih sastanka na Brijunima u lipnju 2005. kad je pao dogovor o izbjegavanju incidenata.
TOMISLAV: U prvoj RTL-ovoj središnjoj informativnoj emisiji radio sam intervju s tadašnjim predsjednikom hrvatske Vlade Ivom Sanaderom, a slučajnost je htjela da su moja prva tri javljanja uživo bila iz tri grada na K: Kaira, Kölna i Krakova.
Koji su lijepi, a koji ružni trenuci koje pamtite iz ovih 15 godina?
ANA: Teško su mi padali rastanci od kolega koji su mijenjali karijeru, ali i onih koji nas sada gledaju s neba. Opet, najljepši trenuci vezani su također uz ljude. Koliko god mi bilo teško, netko od divnih kolega provirio bi iza kompjutora i odagnao oblake. Bilo je uspona i padova, ali zbog ljudi ova je redakcija i ova televizija posebna.
TOMISLAV: Pamtim samo sretne dane. Oni ružni su tu samo da vidiš koliko su ostali lijepi..
Koje su odlike informativnog programa RTL-a koje ga čine boljim u odnosu na konkurenciju?
ANA: Reporteri su neovisni od uredništva, nema cenzure... Ne podliježemo ucjenama. Svakome nudimo prostor za njegovu istinu.
TOMISLAV: Ne zamaramo se konkurencijom. Drago nam je da su mnogi vodeći reporteri s drugih televizija novinarski zanat ispekli kod nas. Ljudi su i dalje naša najveća vrijednost i bogatstvo, RTL će u njih i dalje ulagati i davati im priliku za uspjeh što na kraju svakodnevno pokazuju i naši rezultati.
Što vam je tijekom ovih 15 godina na RTL-u bio najveći izazov?
ANA: Bio je i još uvijek jest - odgajati dvoje prekrasne djece. S njima je svaki dan avantura, a na poslu su samo nijanse.
TOMISLAV: Bilo je u ovih 15 godina više od 5000 izazova, jer je svaki dan u redakciji neki novi izazov. Onaj osnovni je da nakon cijelog radnog dana budeš zadovoljan emisijom, svakom možeš pogledati u oči i bezbrižno odeš kući.
Na koje ste privatne uspjehe ponosni tijekom ovih 15 godina?
ANA: Na argumentiranu svađu sa svojom djecom. Volim kada raspravljamo oko vremena za odlazak na spavanje ili njihovih prava. Cvita primjerice lobira za veći krevet, a uzmu li se u obzir metode kojima se služi sa svoje četiri godine, put u diplomaciju joj je popločan zlatnim polugama.
TOMISLAV: Ponosan sam na svoju suprugu i djecu, na prijatelje s kojima dva puta tjedno igram košarku ili hodočastim po planinama, drago mi je i da sam uz posao i obitelj uspio završiti Filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti te snimiti nekoliko dokumentarnih filmova.
U čemu je tajna uspješnog opstanka na malim ekranima već 15 godina?
ANA: U vjeri u sebe i poslu kojeg voliš - godine nadoknade ostalo.
TOMISLAV: Mislim da je tajna u nepreskakanju stepenica. Karijeru treba graditi polako i sigurno.
Kakva očekivanja i poslovne želje imate od idućih 15 godina?
ANA: Informativni program u Hrvatskoj se mijenja, ali sve dok postoje standardi i ne prelazi se granica dobrog ukusa i vijesti/informacija, ostajem u dnevnom novinarstvu. Nema boljeg osjećaja nego znati da danas moraš isporučiti najdulju emisiju u Hrvatskoj i ugasiti svjetlo redakcije znajući da to uspijevaš iz dana u dan. Ovdje pohvaljujem abecednim redom naše urednike Anu Bulić, Željku Gulan i Bornu Keserovića koji rade lavovski posao jer ne znam tko je bolji.
TOMISLAV: Vidim se u kombinaciji informativnog i dokumentarnog programa, ako u međuvremenu ne postanem košarkaški izbornik ili predsjednik Republike.
Koji su vam sugovornici ostali u posebnom sjećanju, na koje ste intervjue posebno ponosni?
ANA: U toliko godina rada bilo je toliko intervjua i sugovornika da mi se čini pomalo nezahvalnim nekoga izdvojiti.
TOMISLAV: Nema tih misli i izreka, kao i životnih istina o aktualnoj situaciji u zemlji i svijetu mudrijih od onih koje mogu izreći moji sinovi. Jako sam ponosan na njih.
Kako se vaše obitelji nose s vašim poslom i činjenicom da zbog posla često ni blagdanima niste doma?
ANA: Stvar je u razumijevanju, a dobro isplaniran izlet vraća osmijeh na lice.
TOMISLAV: Kako se tek s time nose obitelji u kojima i tata i mama rade vikendima i praznicima, a pritom ne dobivaju plaću. Mi srećom nemamo takvih problema pa nema ni razloga za velike žalopojke.
Pogledajte gdje su i što danas rade nekada poznate TV voditeljice i urednice
