Black Doves, Netflix
Tražili smo nekakav razlog da bismo ovu seriju doveli u razinu The Day of the Jackal. I nismo je našli. Iako se radi o sasvim solidnoj seriji, daleko je to od karizmatičnosti koju u svojem glavnom liku nudi priča o Šakalu snimana velikim dijelom i na našoj obali. Black Doves ima dobar duo glumaca, Keiru Knightley i Bena Wishawa, no nudi i prilično zbrkanu radnju u kojoj je teško hvatati tko tu zapravo koga i tko je kome što. Iako u pozadini serije stoji istinita priča o otkriću tajnih operacija britanske policije prema kojoj su njezini djelatnici infiltirani u razne političke skupine a s čijim su članovima čak imali i djecu. To znajući čini se da je iz svega mogao ispasti triler doista jednak Šakalu, no dobili smo priču o nepostojećoj organizaciji Black Doves, crne golubice, je li, priča o kojima, međutim, ne nudi dovoljno ozbiljnosti koliko bi, vjerujemo, nudila priča o nekoj stvarnoj takvoj operaciji britanske policije. Ameri bi, rekli bismo, od ovakve priče o dvostrukom životu agenata napravili ozbiljan hit. Ovdje priču vadi Keira Knightley i solidne akcijske scene.
Porotnik broj 2, MAX
Posljednji film Clinta Eastwooda, kao i svi prethodni, mora se pogledati. Iako, nažalost, izgleda da vremešna legenda svjetskog filma nema više energije napraviti nešto vrhunsko. Nije to ni film u kojem se odlučio za sudsku dramu koja jako podsjeća na kultni Dvanaest gnjevnih ljudi. Nicholas Hoult je obiteljski čovjek, autor za lokalni časopis, koji je izabran za porotnika na suđenju za ubojstvo. Sve je, naizgled, jasno, ubojica odgovora profilu nekoga tko bi bez problema u bijesu ubio vlastitu djevojku i ostavio je u potočiću pored ceste. No, nisu stvari kakvima se čine, shvaća Houltov Justin, pa mora uvjeriti kolege iz porote da James doista nije ubojica a ne otkriti zbog čega to radi. Klasična ali uvijek atraktivna priča ipak nema tu snagu kakvu je mogla donijeti. Hoult, kojega volimo pamtiti kao Teslu, još treba dokazati da je vrijedan pažnje koju ima, a film ne spašavaju ni legenda J.K. Simmons ili Toni Colette. Nema tu uobičajene dubine Eastwoodovih filmova, izgleda da ni direktori Warner Brosa također nisu vidjeli osobit potencijal limitirajući prikazivanje filma u kinima. No, Eastwod je Eastwood, treba gledati i ono što je malo manje dobro.
Elton John: Never Too Late, Disney+
Da ne bi sve završilo u negativnom tonu, preporuka je pogledai dokumentarac o 50 godina karijere Eltona Johna. Nekako sumnjamo da ima nekoga tko ne voli ovog glazbenika, svojedobnog zagrebačkog gosta i jednog od najboljih prijatelja princeze Diane. Ovdje je os dokumentarca turneja Farewell Tour Yellow Brick Road oko koje se vrte do sada neprikazani snimci s ranijih turneja i umjetnikova privatna života pa i izvatci iz njegova osobna dnevnika. Sve to je Disney platio 30 milijuna dolara s prilično garancijom da će taj novac vremenom naplatiti i zaraditi. To doista i ne bi trebao biti problem obzirom na glazbenikov globalni status i niz fanovima nepoznatih činjenica koje se u filmu objavljuju. Ono što se prigovara dokumentarcu jest dosta slaba montaža što je zapravo za shvatiti obzirom na obujam takve karijere. Jedan je od režisera i David Furnish koji je suprug Sir Eltona Johna pa je tu i taj neki osobni dodir u kadrovima koji umjetnika prikazuju privatno. Tko voli Eltona Johna, a i oni drugi, ovdje imaju što vidjeti.
