Počelo je lijepo i nenametljivo, jedna kava, druga kava, i nisam ni trepnula a već sam bila u ljubavnoj klopci – opisala je 29-godišnja Anja Alavanja početak ljubavi s današnjim suprugom, glazbenikom i agronomom Željkom Romcem. Otada se sve jednako lijepo i nenametljivo, ali brzo odvilo, pa je za urednicu i voditeljicu “CMC Caffea” na CMC televiziji 2011. postala godina ispunjenja svih želja. Poslije godinu i pol ljubavi vezu je okrunila brakom, a sad čeka i prvo dijete. Iako je strahovala da će u trudnoći nabubriti, to se nije dogodilo. Izgleda senzacionalno, a punašnom je smatra tek njezina desetogodišnja sestra Lara koja je od milja zove Okruglica.
– Nemam više kondicije kao prije i brže se umorim kad snimam nešto u studiju, ali osjećam se jako dobro! No moram priznati da sam postala malo trudnički dementna! – našalila se sama sa sobom i otkrila nam što planira učiniti već drugi tjedan.
– Uzela sam godišnji i idući tjedan idemo sedam dana u New York. Rekli smo si da nam je to zadnja prilika da uživamo kao bračni par bez djeteta. A nakon toga se ozbiljno bacamo na kupnju stvari za bebu i uređenje našeg novog stana – kaže prpošna buduća mama kojoj nije bilo teško prekinuti pripreme za put kako bi nam ispričala nešto o sebi, svojem braku, planovima, snovima…
Jeste li ćudljiva trudnica koja često plače i zahtijeva neobične kombinacije jela ili staložena i disciplinirana buduća mama?
– Ni prvi mjeseci trudnoće nisu mi bili mučni, ali moj suprug jedva ih je preživio zbog mojih čestih mijenjanja raspoloženja. Ili sam se svađala ili sam bila na smrt umorna. Ne znam kako je još sa mnom! Ali sada me to pustilo, i to bez razvoda braka, i opet sam mila i draga. Dobro, ponekad malo izmišljam situacije pa kad mi se nešto baš jede kažem: “Ali dragi, to je bogato folnom kiselinom i doktor mi je rekao da baš to moram jesti!” i onda mi on ispuni želju. Ali ne izvolijevam. Nisam se raspustila, pazim što jedem.
Priželjkivali ste djevojčicu. Ipak, nosite dječaka koji će se zvati Jakov.
– Ma nisam, bilo mi je svejedno! Ali imam desetogodišnju sestru Laru, a i moja godinu dana starija sestra rodila je djevojčicu. Dakle, okružena sam milim curicama pa sam mislila da je prirodno da i ja dobijem jednu. Ali presretna sam svojim dječakom. A što se tiče izbora imena, ja sam imala svakakvih ludih pa i internacionalnih prijedloga tipa Vigo, u slučaju da nam sin postane poznat u inozemstvu, ali Višnjići su nas preduhitrili! Dakle, Jakov je ime oko kojeg smo se oboje složili. I sad više nema promjena jer obećala sam dragom da ću ostati na tom izboru, a i kad uređujemo dječju sobu, već govorimo da uređujemo Jakovljevu sobu i to je gotova stvar.
Što vam se čini, hoćete li biti cool i ležerna ili stroga mama?
– Trudit ću se biti autoritet, ali mislim da mi neće baš uspijevati. To vidim po maloj sestri jer sve što joj drugi ne dopuste, na kraju joj dopustim ja. Tako da se bojim da ću biti onaj malo blaži roditelj. Za to sam da se djetetu mora dati prilika da bude kreativno i neću biti jedna od onih mama koja vrišti: “Nemoj to dirati, zmazat ćeš se…!”. Mislim da ću biti dosta ležerna i puštati ga da se igra s brašnom i tijestom po stanu. Pa što, očistit će se!
Vi ste cura iz Dubrave koja navija za Dinamo, a išli ste i na utakmice. Navijači danas mahom nisu na dobrom glasu, što ako Jakov krene vašim stopama?
– U Dubravi sam živjela do sedme godine, ali formirao me Rudeš! Što se Jakova tiče, trudit ću se da ne ode u redove ekstremnih navijača, ali bila bih sretna da se jedan dan okrene sportu. Ja volim sport, Željko voli glazbu, bit će zanimljivo gledati čije će gene dijete preuzeti.
Kad smo kod gena, koje karakterne osobine biste rado da Jakov preuzme od tate, a koje od vas?
– Nisam o tome razmišljala. Ali Željko stalno govori: “Neka bude pametno na tatu, a lijepo na mamu”. A ja se ne bih bunila da bude baš obratno! Bolje da nije ovako plav i sitan k’o ja. Kad je dečko, nek bude izgledom na tatu i bude pravi dečko!
Glazba je poželjna za djecu dok su još u trbuhu. Željko je gitarist. Svira li već svojem sinu?
– To smo planirali, ali jako smo zauzeti svaki sa svojim poslom i to se još nije dogodilo. Željko je trenutno u uređenju našeg novog stana i preuzeo je na sebe bliske susrete s majstorima, ima tvrtku vezanu uz agronomiju, obveze uz glazbu i teško sve stiže.
Do kada planirate raditi?
– Radit ću još najviše dva mjeseca, dakle dok se dobro osjećam. A i ne želim se vidjeti pred kamerom natečenu i okruglu u visokom stupnju trudnoće. Ima zamjena i neću se gurati do zadnjeg trena. Već lagano primjećujem da mi u studiju nedostaje kisika! I kod kuće ću ostati sigurno godinu dana jer uvjerena sam da je to potrebno svakom djetetu. A poslije se duboko uzdam u baka-servis! Imam mlade roditelje koji su mi blizu i sigurno će mi pomagati.
Glazba vam se u svim aspektima upetljala u život. Hoćete li dane do porođaja iskoristiti za učenje sviranja nekog instrumenta?
– Zanimljivo je koliko mi danas glazba znači, a niti imam sluha niti znam pjevati i apsolutno sam netalentirana za nju. Moja svirka stala je na “Tihoj noći” na sintesajzeru u osnovnoj školi. Uživam na koncertima i ne mogu zamisliti život bez glazbe, ali to je to. Kada si dam oduška i zapjevam kod kuće, Željko me pogleda kao da mu uši param nožem.
Za Željka ste se udali u tajnosti na Mauricijusu. Jesu li vam roditelji zamjerili što nisu nazočili tako važnom trenutku?
– Ne. Mi smo im najavili što planiramo. Vjerujem da bi im bilo draže da smo imali veliku svadbu i da su bili prisutni, ali ponijeli su se "cool" jer znali su da je to naša želja. Osim toga, tata mi je rekao da je takvo što baš od mene i očekivao. A iskreno, nikad nisam ni Željka mogla zamisliti kao supijanog mladoženju s razdrljenom košuljom i barjakom u ruci. Ovo je bilo najbolje i našem svjetonazoru najsličnije rješenje.
Suprug je 15 godina stariji. Koje su prednosti, a koje mane razlike u godinama?
– Ne sjećam se kad sam zadnji put pomislila da je on toliko stariji od mene. Kad se s nekim nađeš, godine nisu važne i o tome se ne razmišlja. Osim toga, on se i mladenački nosi i radi takav posao koji mu dopušta ležernost, vedra je duha i ja tu razliku ne osjećam. Ali dobro, i muškarci na kraju s godinama postaju mudriji i vjerujem da on pametno izbjegne neke svađe i rasprave kakve s nekim mlađim možda ne bih uspjela izbjeći.
Jeste li samouvjerena osoba ili ste skloni malodušnim raspoloženjima?
– Jako sam samouvjerena i čini mi se da mi samopouzdanje s godinama samo raste. Imam i ja neke nedoumice i padove, ali nisam sklona padanju u čudna stanja.
Koje ljudske osobine ne možete podnijeti?
– Ne volim negativu i ljude kojima je nemoguće izmamiti osmijeh na lice. Ne volim ljudske taštine, sebičnost i škrtost. Ne volim ni ljudsku glupost, ali ako je čovjek u redu pa napravi glupost, preko nje mogu prijeći.
Kažete da ste konzervativni kad je brak posrijedi. Znači li to da biste ostali u lošem braku, recimo, zbog djeteta?
– Vjerojatno ne bih. Iako, svaki slučaj je individualan. Teško je pametovati o takvim stvarima jer život nas voli iznenaditi. Isto vrijedi i za prevaru, ne mogu tvrditi sa sigurnošću bih li prešla preko nje. Teško je to.
Koje su to osobine idealnog supruga koje Željka doista čine takvim?
– Najvažnije kod njega je da je dobar karakter. Ako se i posvadimo, za pet minuta smo opet super, o svemu možemo pričati i to je sjajno. Ne volim muškarce koji sukobe rješavaju hladnoćom i šutnjom jer to je ravno emotivnoj ucjeni. Željko je tolerantan, strpljiv… Jednostavno, shvaća bitne stvari.
Djelujete krhko, ali to je samo privid. Štoviše, ljubiteljica ste muških sportova. Ipak, što vas može rasplakati i učiniti krhkom?
– Da, imamo vikendicu gdje organiziramo natjecanja u pucanju zračnom puškom i tamo sam pobijedila sve dečke. Moj suprug kaže da je ta moja nježna plava fasada čista. Trenutačno me zove Kauboj jer tvrdi da hodam i pričam kao kauboj i da imam višak muških hormona. Zadnji put sam plakala na seriju “Seks i grad” i začudila se sama sebi. No, potom sam doznala da sam trudna, dakle to su bili hormoni. Nisam plačljiva i ne pamtim svoje zadnje nehormonsko plakanje!
Koji je najljepši kompliment koji vam je netko udijelio?
– Arsen Dedić rekao mi je da nisam lijepa, ali da sam zanimljiva. Bio je to naš prvi susret, kasnije mi je dao još komplimenata, ali taj prvi pamtit ću zauvijek.
dajem joj uvrglave 5 godina , onda ide rastava .ruka mi se osusila ako ne bude tako !