Četiri godine nakon "Archives Volume 2" pojavio se Neil Youngov box set "Archives Volume 3". Radi se o jednoj od najopsežnijih diskografskih operacija kuriranja nečijeg kataloga pjesama, pogotovo znamo li da se radi o Neilu Youngu, autoru ogromnog opusa i utjecaja na rock scenu. A znamo li da je između prvog i drugog dijela Youngova "Ariva" prošlo jedanaest godina, nismo niti tako dugo čekali na treći nastavak.
Veliki box set sa 17 diskova pokriva razdoblje Youngova rada od 1976. do 1987. godine i zahvaća najveće razdoblje od sve tri kolekcije. Posebno deluxe izdanje s dodatnih pet Blu-ray diskova, tiskano u nakladi od 5000 primjeraka, može se naručiti samo preko Youngova web sitea, a na njemu dobivate i 11 koncertnih filmova u ukupnom trajanju od skoro 15 sati. "Archives 3" pokriva nekoliko sasvim različitih razdoblja rada Neila Younga, od sredine sedamdesetih kad je (još) snimao klasične albume "American Stars 'n Bars", "Comes a Time" i "Rust Never Sleeps", do problematičnih osamdesetih u kojima je nakon "Hawks and Dows" iz 1980. i "Re-ac-tor" s Crazy Horse objavio elektronski album "Trans", prešao u novu diskografsku kuću za koju je s pet idućih albuma napravio više štete nego koristi.
O kolikoj se drami tada radilo govori i podatak da ga je David Geffen, vlasnik diskografske kuće Geffen Records za koju je Young potpisao ugovor početkom osamdesetih, sudski tužio tražeći odštetu od preko tri milijuna dolara, jer mu je ovaj isporučivao "netipične" albume za Neila Younga. Nagodba je postignuta izvan suda, a Young je 1983. eksplicitno odgovorio rockabilly korijenskim albumom "Everybody's Rockin'" smanjujući Geffenovu bol zbog radova koji su (tada) skoro uništili Youngovu reputaciju.
GALERIJA: Neil Young napokon je objavio skriveni album iz 1977. godine
Između 198 snimaka, od toga 121 ranije neobjavljenih, drugačijih studijskih i koncertnih verzija i 15 još nepoznatih pjesama, na "Archives 3" (Warner Dancing Bear) nalazimo skoro potpunu odiseju Youngova snimljenog repertoara iz tog razdoblja, s dovoljno rariteta, različitih mikseva i praktički čitavih neobjavljenih albuma ("Oceanside/Countryside" iz 1977., ili "Summer Songs" iz 1986.), koja pokazuje začuđujuću autorsku proizvodnost čovjeka koji je tražio drugačije puteve u osamdesetima, dekadi u kojoj se sve promijenilo, pa i rock glazba.
Između klasika sedamdesetih i modernističkih osamdesetih, paradoks je da video materijali iz 1983. i 1984., odlični koncerti "Berlin" i "Solo Trans" djeluju još zanimljivije i, što je najbolje, pokazuju da Youngova oštrica nije nimalo otupila. Oko njih na video diskovima "spakirani" su daleko klasičniji nastupi iz 1976. (tokijski Budokan i londonski Hammersmith Odeon), akustični "Boarding House" iz 1978. i dva visokoenergetska nastupa s pratećim Crazy Horse iz 1984. i 1986., ali ako želite doći do njih, morat ćete Youngu platiti 450 američkih dolara (poštarina uključena, ali ne i carina za pošiljke iz SAD-a).
Za sve ostale u trgovinama i na streaming servisima golemih je 17 diskova audio materijala i knjižica sa svim podacima na 36 stranica (za razliku od 160 stranica u najvećem boxu), koje možete slušati danima i između poznatih pjesama preslušati i one neobjavljene, među kojima se kao poslastica nameće čitav disk sa snimanja s Lindom Ronstadt i Nicolette Larson 1977. godine, nakon čega je nastao album "American Stars 'n Bars". Budući da je Young tih godina bio prava mašina za pisanje pjesama, različite verzije istih materijala, od akustičnih do bendovskih snimaka, pojavljivale su se na nedavno objavljenim albumima poput "Hitchhiker" ili "Chrome Dreams", a nalaze se i na "Archives 3".
VEZANI ČLANCI:
No, prolazak kronološki postavljenim zapisima daje cjelovitu sliku stanja Youngove inspiracije tih godina i potvrđuje ga kao premijernog kantautora čiji se snimljeni rad količinom i kvalitetom može uspoređivati samo sa starijim Bobom Dylanom i mlađim Bruceom Springsteenom. Nakon što je Young zadnjih godina ozbiljno obogatio vlastiti prošli katalog mnogim povijesnim snimkama u okviru ove serije, nedavno je pokrenuo još jednu ediciju. Ovaj put radilo se o "The Official Bootleg Series" čije je prvo izdanje bio dvostruki koncertni album "Live Carnegie Hall 1970". Tako se platforma studijskih i koncertnih reizdanja, uokvirena novim albumima svake godine, kod Younga pretvorila u nevjerojatno gust izdavački pothvat u kojem na svoje dolaze poklonici i kritičari, jer je Young iza sebe ostavio puno materijala koji čekaju na objavljivanje, a kvalitetom su usporedivi s poznatim klasicima.
"Bolje je izgorjeti nego nestati", pjevao je Neil Young na briljantnom albumu "Rust Never Sleeps" još 1978., međutim, sve dulja povijest rock glazbe pokazuje da neki od ključnih protagonista stvaranja rock ere ne misle odustati i nikako da objese kopačke o klin. Je li u pitanju trajni eliksir kreativnosti, pa Young i danas redovito objavljuje nove radove i masu arhivskih izdanja, ili nešto treće, zapravo i nije bitno. Ono što jest bitno je da dovoljno veliki dio mlađih glazbenika danas zvuči kao retro "pismo namjere" protagonistima koji su na njih utjecali, a Young se nameće kao jedan od vodećih utjecaja na mnoge sve do danas.
Young kao introvertni "čudak" i jedan od onih s najvećim brojem odličnih albuma iza sebe, čak je i one manje vrijedne učinio zanimljivima u hrabrom procesu traženja nekog novog sebe. Doista se radilo o pomaknutim proizvodima, čija namjera nije mogla opravdati katastrofalan završni rezultat, ali kad te snimke u širem kontekstu slušate, i pogotovo gledate, na "Archives 3", jasno je da Young ne frizira vlastitu povijest i nudi vam sve iz nje, od protočnih albumskih projekata do zavojitih krivina u kojima je radio "sudare" ili iskakao s ceste.
Kao "kum" grungea, praotac ležernih folk-rock stilizacija ili sumanuti stilistički buldožer u osamdesetim godinama, Youngova karijera puna je radikalnih kreativnih i žanrovskih amplituda. Staro ili novo, konzervativno ili suvremeno, kod njega je uvijek imalo drugačiju rezonancu. Stara je istina da je Young uvijek bio spreman prihvatiti nove izazove i priznati nove heroje, bili to punk i Johnny Rotten, Kurt Cobain ili Pearl Jam i da je propitkivao vlastitu poziciju toliko puta da mu čak i neuspješna ostvarenja poput albuma za Geffen nisu previše naškodila.
Tada je country album "Old Ways" 1985., objavljen negdje u vrijeme nastupa na Live Aidu, vratio Younga klasičnijem izrazu, a on otišao na turneju s postavom International Harvesters, jednom od mnogih sjajnih formacija s kojima je svirao tijekom karijere. "Archives 3" prvi put donosi video snimke s tog putovanja, ali uglavnom kao montažu amaterskih video snimaka, jer se radi o jednom od rijetkih razdoblja u kojima Young kao Bernard Shakey (što mu je bio redateljski pseudonim) nije profesionalno zabilježio projekt koji se pokazao izvanrednim.
GALERIJA: FOTO Suze, plač i nevjerica zbog smrti Liama Paynea, fanovi se okupljaju ispred hotela u kojem je umro
Koncertni album s ekipom iz International Harvesters "A Treasure" snimljen je na turneji upravo u vrijeme spora s Geffenom i pokazuje neke druge pozadinske namjere i mijenja poznatu perspektivu na to Youngovo razdoblje. Spomenemo li da je na putovanje otišao u društvu s nekima od najboljih glazbenika s kojima je surađivao (Ben Keith na pedal steelu i slide gitari, violinist Rufus Thibodeaux, klavijaturisti Spooner Oldham i Hargus Robbins, basisti Tim Drummond i Joe Allen, Anthony Crawford na mandolini i gitari, bubnjar Karl Himmel), jasno je da je krema nashvilleske "studijske mafije" ostvarila fascinantan rezultat u Youngovom tadašnjem propitkivanju "starih načina" funkcioniranja country tradicije albuma "Old Ways".
Bio je to početak reaktivacije Neila Younga koji se uskoro, nakon albuma "Landing On Water", od konca osamdesetih opet vratio na pozicije do tada zadnjeg remek-djela "Rust Never Sleeps". A one su nakon "This Note's For You" i Youngovih optužbi za komercijalizaciju rock turneja sponzorskim ugovorima, bile dostignute maestralnom serijom albuma "Freedom" (1989.) i "Ragged Glory", pa koncertnim "Weld", poluakustičnom "Harvest Moon" i kasnijem zvučnom udaru sa "Mirror Ball" iz 1995., odsviranom u pratnji Pearl Jama. No, to je već poglavlje koje će zahvatiti idući box set "Archives 4", vjerojatno za neke četiri godine. Do tada ovih 17 diskova sadrži dovoljno materijala za intenzivno proučavanje jednog od najzanimljivijih razdoblja Youngove karijere.
VIDEO: Obožavatelji u šoku zbog tragične smrti Liama Paynea, ispred hotela su zapalili svijeće i pjevali
