Jedno od TV lica kojima najviše vjerujemo, čak i kada je riječ o kriznim situacijama poput požara, poplava ili izbjegličke krize, sasvim je sigurno Barbara Štrbac, novinarka Informativnog programa Nove TV. Otkrila nam je zašto joj je terenski rad najdraža novinarska forma i koliko je to stoji emocija te podijelila s nama ponešto o svojim vrsnim sportskim postignućima, hobijima, putovanjima...
U svojoj ste se karijeri okušali u zabavnim, mozaičnim i informativnim projektima, no od 2010. godine dio ste tima Informativnoga programa Nove TV – znači li to da su vam politika i slična tematika draži od zabavnih događanja?
Zaista sam radila najrazličitije formate i drago mi je zbog toga. Sve je to itekako vrijedna škola i mislim da sam danas zbog toga bolja novinarka nego što bih bila da to iskustvo nemam. U svim tim formama odrastala sam u televizijskom poslu, no zaista sam se pronašla tek u informativnom programu. Bit će da volim tu silnu nepredvidljivost, taj adrenalin i činjenicu da ne znate kako će dan završiti i kamo će vas priča odvesti. To je ono što najviše volim u svojem poslu.
Ne skrivate kako vam je najdraži terenski rad, a posebno ste angažirani u situacijama kriznog izvještavanja o, primjerice, poplavama, požarima ili izbjegličkim krizama. S kakvim osjećajima ulazite u takve izvanredne situacije i uspijete li prevladati emocije?
Uvijek je tu pozitivan adrenalin jer baš su takve situacije, prema mojemu mišljenju, esencija ovog posla. Tu najviše dolazi do izražaja snalaženje na terenu, a za to je uvijek ključan dobar tim. Na sreću, imamo vrhunske snimatelje bez kojih sve ono što u konačnici donesemo gledateljima ne bi bilo moguće. U takvim je situacijama mnogo toga potrebno imati pod kontrolom – od toga da uspijete stići u pravo vrijeme na pravo mjesto (što u kritičnim situacijama nije uvijek jednostavno) do toga da se uspijete povezati s ljudima i u objektivnom izvješću prenesete njihove emocije.
Koji vam je događaj do sada ostao urezan u sjećanje kao najemotivniji u karijeri?
Svaki teren nosi svoju priču. Najemotivniji je svakako bio onaj kad sam nakon puknuća nasipa u Rajevu Selu naišla na baku koja je potpuno sama sjedila u dvorištu svoje uništene kuće. Spavala je u malome predvorju koje je uspjela koliko toliko očistiti i bojala se otići da je ne bi mimoišli službenici koji su popisivali štetu. Nakon što sam je snimila nisam mogla suzdržati suze. Drago mi je što je ta baka upravo zahvaljujući tom prilogu dobila pomoć dobrih ljudi. Pamtim i priče izbjeglica. Mladi par iz Sirije, visokoobrazovan, s malim djetetom prestravljeno je čekao na mađarskoj granici. Bilo je to onaj dan kad se iz Hrvatske vlak probio u Mađarsku. Nisu znali ni gdje su, ni kamo idu, ni što ih čeka. Ganuo me i inat građana svakoga grada u kojemu se dogodio teroristički napad. Gotovo jednoobrazno – bilo da je riječ o Nici, Bruxellesu, Berlinu ili Manchesteru – govorili su da se ne žele prepustiti strahu jer bi to značilo da je zlo pobijedilo. Najsvježiji su mi u sjećanju veliki požari u Dalmaciji. Ne možete ostati ravnodušni kada vidite s
koliko požrtvovnosti vatrogasci rade svoj posao i to nerijetko riskirajući vlastiti život da bi spasili nečiju imovinu.
Što nam pripremate za jesen?
Dnevnik Nove TV, kao i do sada, svakoga će dana donositi najnovije vijesti iz zemlje i svijeta. Iako je krizno izvještavanje moj fah, ipak se nadam da neće biti prevelike potrebe za tim. Nakon ljetne stanke u moj će se fokus vratiti politika, a kao i dosad, od glavnih aktera tražit ćemo odgovore za sva pitanja koja zanimanju ili muče građane. Njih je mnogo, a to znači da za nas nema odmora.
Neki novinari teže vlastitoj emisiji, talk showu... Imate li takvih ambicija?
Kao što sam rekla, okušala sam se dosad u mnogim formatima i nemam neispunjenih želja. Biti reporter u najboljem informativnom programu u zemlji trenutačno je baš ono što želim.
Malo gledatelja zna da ste vrsna skijašica i da ste kao članica novinarske skijaške reprezentacije Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Argentini 2010. osvojili brončanu medalju u veleslalomu. Odakle ljubav prema snijegu i općenito sportu, jer ponekad se natječete i u jedrenju?
Cijeli se život bavim sportom, a malo ljudi zna da je moj sport zapravo karate. Cijelo djetinjstvo i mladost natjecala sam se i u katama i u borbama, imam crni pojas, 2. dan. No nažalost, karateom se više ne stignem baviti. Odmalena rekreativno i skijam, to mi je ujedno i opuštanje i velika ljubav, pa zimi jurim na snijeg kad god stignem. Volim i jedrenje, baš kao i jahanje, koje me također opušta, posebno u prekrasnim šumama Gorskog kotara. Kad baš ništa od toga ne stignem, trčim po Maksimiru ili odem do teretane.
Čini nam se da i u slobodno vrijeme ne mirujete – imate li neki hobi i što vas najviše opušta?
Slobodnog vremena nemam previše, a trudim se provesti ga s obitelji i prijateljima. Moja mlađa sestra uskoro će postati mama, a ja prvi put teta, pa već vidim da će moj nećak u skoroj budućnosti biti moj najdraži hobi.
Volite putovanja – jeste li ovo ljeto bili izvan granica Hrvatske ili možda planirate neko putovanje?
Ljeto uglavnom volim provesti na najljepšoj obali na svijetu, dakle u Hrvatskoj. Obišla sam nekoliko otoka, pošteno se iskupala i nauživala domaće hrane. Za mjesec dana, pak, planira putovanje u Izrael. Izraelski kolege okupljeni u klubu novinara skijaša pripremili su nam prekrasnih tjedan dana u svojoj zemlji. Trebali bismo obići Tel Aviv, Jeruzalem i Nazaret, spavati u arapskom
selu, provesti dan u kibucu te se na kraju opustiti u blagodatima Mrtvog mora. Baš se veselim!
Učitelj joj je bio Savo Štrbac.